Podrška

Razum je dragi kamen koji se najljepše sjaji u okviru skromnosti.

Maksim Gorki

Pripadnici iste organizacije trebali bi koristiti zajednička mjerila o pitanjima u kojim se ne slažu. Tako bi se izbjegla primjena različitih mjerila na iste situacije. Zajednička mjerila se izgrađuju na temelju onog što je ispravno, poželjno da se događa u organizaciji, bez konkretne situacije. Ona se u konkretnoj situaciji primjenjuju i oslabađuju konkretnu situaciju od pristrasnosti, sebičnosti, skrivenih motiva ili bilo čega destruktivnog za izgradnju dugoročne pozitivne ogranizacijske kulture.

Na primjer, logično je da jedno od zajedničkih mjerila u organizaciji bude primarno šta podržavamo a ne koga podržavamo. Jer kako navodi poznati alim Hasan Kafi Pruščak, ljudi se poznaju po istini a ne istina po ljudima. Susreo sam se u različitim organizacijama sa prilično brzim slaganjem u vezi sa zajedničkim mjerilima. Kada je trebalo da budu usvojena na višečlanim organima ista su jednoglasno usvajana bez dileme i mnogo pitanja. Rekao bih da su i obrnuto-proporcionalno slijeđena od jednog broja istih onih koji su glasali za ta mjerila, pa čak i od čelnih ljudi. A rizici od deformacije organizacijske kulture su stalno prisutni. Svaka situacija koja ima izraženu pojedinačnu osobnu zainteresovanost je veliki rizik za lom tih zajedničkih mjerila. Ono u čemu se ljudi u principu slažu, u konkretnoj situaciji se još uvijek slažu ako se odnosi na druge. Ali ako se odnosi na njih same, na njihovog prijatelja, na neki njihov skriveni interes tada je moguće naći stotinu interpretacija, zaobilaznih puteva, izgovora kako bi se odlučilo i uradilo drugačije.

A čemu to vodi? Vodi stranputici, urušavanju međuljudskih odnosa, nepoželjnim konfliktima, razilaženju ili primjerima loše prakse, tj. urušavanju organizacijske kulture. To ostavlja duboke tragove na ljudskoj duši kao izvor nepovjerenja, nedosljednosti, bahatosti i površnosti. To nagriza međusobno povjerenje i urušava dotadašnji osobni integritet. No kako to prevladava kod većeg broja ljudi, možda kod većine, postepeno se odustaje od brige za ispravnim nego vremenom postane uobičajeno da malo ko pita šta se podržava nego ko se podržava. A kako je prvo logično pitanje postalo nelogično, onda dalje slijedi logika po kojoj ako nisi za mene onda si protiv mene. Šejtan (đavo) čovjeka izvede na stranputicu, na krivu stazu i onda ga pusti da gazi punom snagom tom stranputicom ojačan mnogima koji se ne pitaju šta nego koga slijede.

Čini se da je veoma malo poboljšanja u ovom području. Prije bih rekao da postoji negativan trend. Ako neko ima svoje mišljenje, svoj stav, ako sjedi s prijateljem koji je protvikandidat kandidatu drugih prijatelja ili prijatelju protivkandidatu, rizikuje da bude sumnjiv, da o njemu govore kao nekom ko podržava nekog drugog, nepoželjnog kandidata!? Sve prije što je taj uradio, svu otvorenu ili prećutnu podršku koju je davao, sva priznanja koja je dobivao postaju ništa, nebitna, nevidljiva, izbrisana u mislima onih koji imaju svoje komentare. Komentare koje ne služe nikome na čast niti imaju bilo kakvu zajedničku korist. Kao da se radi o neprijateljima a ne prijateljima koji u nekoj situaciji samo misle drugačije.

Čudno je kako ljudi brzo i lahko izgube elementarne ljudske vrline, kako uzmu sebi za pravo ono što drugima u isto vrijeme oduzimaju. Radi se o elementranoj ljudskoj vrijednosti da bude slobodan, da ne robuje ljudima ni stvarima, da misli svojom glavom, da su prijateljski odnosi pa i općeljudski u svojoj bitnoj potvrdi ljudske suštine iznad ili izvan političkih i ekonomskih. Dugo sam se čudio takvoj reakciji i komunikaciji onih koje poznajem. Sada se više ne čudim. Ne mogu opravdati takvu komunikaciju ali mogu razumjeti. Ona je posljedica jedne početne greške takve logike po kojoj je: istina svezana za ljude a ne ljudi za istinu. A kada se to prepozna onda čovjek nema više potrebe ni volje za pojašnjenjima, obrazloženjima, savjetima nego prepusti vremenu da bude sudija. Nadajući se da ima onih koji će sve ispravno ipak razumjeti, ako ne odmah onda kada prođe oluja, nevrijeme i kada ponovo bude cjelina odnosa važna. Jer ne podržavati nešto ne znači i ne bi trebalo značiti i biti protiv nekog.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši