Amir Terzic

REKLAMA

Rodio si se u šarenom mektebu jer je to tada bila bolnica-porodilište. A poslije si, kao gimnazijalac, mnogo vremena provodio u istoj zgradi koja je sada bila zgrada gradske biblioteke. Nabasao si jednom na stihove Ahmeda Muhameda Imamovića: 

Jedan mali cvijet, iz dna moje duše, uporno insistira da mu se objasni.

Kako to, da mercedesi i sendviči drže monopol u ljubavi?

A ja mu moram istinu reći, sa stidom, uz sjetu,

da je već odavno poznata radnja da prvo ide u svijetu

materijalna baza pa tek onda ljubavna nadgradnja.

Odlaziš iz mog života, putnicima i voznom osoblju želimo sretan put i ugodno putovanje.

Sve će biti kao nekad, ja ću biti sam i ti ćeš biti sama.

I sve će da umre, samo nikad neće REKLAMA.

Sa prvim televizorom su u tvoju kuću uselile i prve reklame, onda se to zvalo EPP-Ekonomsko propagandni program. Ona debela operna pjevačica koja bi vrisni na skijaškoj skakaonici, a malo potom se pojavi sok dvojni C. I onaj pola insan-pola morž što u sebe istresa konzerve sardina EVA. Žuta šerpica Vegete je u svakoj kući bila neizostavna, a flašice Vegete su se čuvale u kućnim trezorima, poslužiće  kad se bude davala mokraća za nalaze. Plavi Radion je deterdžent za pranje veša, a na dnu kutije, sa desne strane je broj koji se šalje za nagradnu igru. Faks helizim i Omo su za mašinsko pranje. Omo je jači od prljavštine i otad Osmu Srkalovića zovete Omo. Nova ploča, nova ploča,… Jugoton. Fructal…ja bi z breskvo. Pij malo, pij dobro Badel. Kokta je napitak tvoje mladosti. Negro bombone su odžačar tvoga grla. Napitak stogodišnjaka sa Kavkaza je Kefir, na reklami konji, nigdje krave, od kojeg li je onda kefir mlijeka, kravljeg ili kobiljeg? U pauzama reklama je najčešće išao telop za neki novi referendum: Mi smo za, budite i vi. Poslije reklama ćete vi djeca odgledati Kalimera, a kad se pojavi sat u čijoj sredini je Avalski TV toranj onda ćete otići na spavanje.

Prve tene Šangajke, prve farmerke Super Rifle, tvoja prva Coca Cola. Danima ćete čekati kad će kamion Coca Cole parkirati pred zeničkom samoposlugom pa ćete ti, Gicko i Aba istovariti kamion, a za nagradu ćete popiti kole koliko ko može. Pa si satima podrigivao i sanjao da ćeš jednom popiti više od Nečka Abe, a ta ti želja nikad neće biti ispunjena.

Šta te je podsjetilo da ovo pišeš? Kuća puna kivija, kompot od manga, džem od brusnice.

– Ima li ženo još na ovom svijetu jabuka, hošafa od šljiva, recelja?

– Gledaš li ti reklame? Eno ti časopis Zdravlje i Doktor u kući pa pogledaj da je ovo što ti je u kući zdravije.

Računaš, babo ti živio 86 godina od nimeta što tešanjska zemlja i nebo blagoslovi. Šljiva je sine rekla – ko me ujutru naćesrce pregršč pojede, imaće vrat ko moje deblo. Kad insanu duša iziđe, trebalo bi ga preko repišća prenijet, pa ako ne oživi onda je uistinu preselio na ahiret. Otac je hvalio šljive, repu. Tahir Turalija je opisivao šporet u kom se davno utrunula vatra. Na mlijeku se kajmak ufatio, tagarica šuti-više ne šapuće ,a repa samo što ne iskipi iz šerpe. Tol'ko je repa jaka. A jesam li ti sine kazivao za rodakvu. Tri je hevte neki Artuka zaredom mezio kuhana jaja u Milutinovoj kafani a u četvrtoj ga odvedoše u Doboj u bolnicu i operisaše. Istu noć je preselio, da mu bude lahka zemlja. Rodbini su predali mejta a bratu nešto zamotano u krpu. Kamen što su mu iz trbuha pri operaciji izvadili. Kad prođoše dani žalosti Artuka mlađi ode da naruči bratu nišantaše. Izvadi onaj kamen što mu u bolnici dadoše pa zamoli da mu se od kamena načini drška za noža. Tako će mu ostati lijepa uspomena na brata rahmetli. Proći će vremena otad kad će Artuka mlađi na nekom sijelu meziti salatu od rodakve. Prinoseći ustima, kanu mu jedna kap na onaj nož što ga kao uspomenu drži.  Zapravo, kap je kanula na dršku noža i tamo napravila rupu veličine zrna graha. Onda on zagrabi još malo rodakva salate pa metnu na ručku noža, estagfirullah, topi se ručka k'o ledenica. Rodakva je lijek, sine.

U gore pomenutoj biblioteci ti je profesor Šefket Hadžiefendić pokazao knjigu “Zlatna knjiga španske poezije” a u knjizi pjesmu o plavom patlidžanu. Eto ti ideje, stihovi o našim jeribasmama, palučkama, požegačama, dudovima…  Kad žena servira kolač od brusnice (mjesto kadaifa) ti joj lijepo uz to serviraš rodakva salatu i spjevaš jednu  kiticu.


O Amir Terzic

Amir Terzić, rođen 15.07.1962. godine u Tešnju, od oca Ćazima i majke Hibe (rođene Krdžalić). Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Tešnju a studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu. Radni vijek je započeo u Pobjedi Tešanj gdje ga zatiče agresija pa je angažovan u odbrani grada i države, naizmjenice u Pobjedi i Armiji BiH. Augusta 1994. godine napušta Tešanj i otad živi i radi u Češkoj Republici. Oženjen je i ima jednu kćerku.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *