TESANJ.NET stranica grada
“”Mora da je veliko uživanje biti na vlasti, kada je se toliko ljudi želi dočepati.”
François Voltaire
Prije nepunih devet godina, 27.12.2012. godine sam napisao jednu kolumnu sa ironičnim sadržajem pod naslovom Biti predsjednik. Taj tekst sada prenosim:
Kako god da razmislim, od kuda god da pođem i gdje god da se vratim ne mogu pronaći nikog ko bi bio bolji Predsjednik od mene. Samo JA znam koliko je to teško, složeno, zahtjevno i koliko traži odricanja od samog sebe, svoje porodice i svojih najbližih. Oni drugi koji bi da budu Predsjednik, pa oni to ni izbliza ne znaju kako JA znam. I čudi me da ne poštuju moju spremnost na žrtvu, JA sam spreman žrtvovati se da ostanem Predsjednik a oni, oni ne samo da to ne poštuju, oni bi čak stavljali na provjeru moju spremnost. Oni idu tako daleko da su spremni tražiti redovne izbore kako bi se to provjerilo. Nevjerovatno.
Ne mogu da razumijem te ljude, pa ovoliko problema, JA se hrvem svih ovih godina sa svim tim silnim problemima, i sada kada nam dolazi možda najteža godina, jer nismo uspjeli do sada riješiti sve te probleme, JA moram nastaviti boriti se sa svim tim, a oni bi da biraju Predsjednika. Nisu svjesni šta znači biti Predsjednik. Koja je to odgovornost!
Biti Predsjednik znači prije svega da je neko izabran na tu funkciju, ili da je nekada bio izabran. Biti Predsjednik znači ostati što je duže moguće na toj funkciji, jer što je neko duže Predsjednik on ima više iskustva, a što ima više iskustva to stiče više prednosti da ostane Predsjednik. Biti Predsjednik znači imati uticaj. Sa te funkcije možete najbolje uticati da što duže ostanete na njoj. Biti Predsjednik – kako to trajno zvuči.
A izbori donose neizvjesnost, rizik da se javi više kandidata te da se naruši jednoobraznost, da ljudi počnu različito misliti o svom Predsjedniku, da sve skupa to može dovesti čak do toga da neko od kandidata koji ne bude izabran za Predsjednika, nezadovoljan takvim ishodom, napusti organizaciju. Znate šta znači za nas svaki čovjek. Mi vodimo računa o ljudima i JA kao Predsjednik ne mogu dopustiti da gubimo ljude samo zbog toga što bismo proveli izbore. Ne, nikako, ako vi ne vidite takvu opasnost, Predsjednik je tu da vidi. Moramo smanjiti rizik od razilaženja, a Predsjednik zna najbolje. Ne Predsjedništvo, ni Glavni odbor – članovima Glavnog odbora trebam JA objasniti šta je za nas najbolje jer oni drugačije to ne mogu znati.
U krajnjem, šta bi se dogodilo i da izaberu nekog drugog. Pa i on bi samo bio Predsjednik, i za njega bi vrijedila ista ova pravila.
Biti Predsjednik nije lahko! Teže od toga je samo ne biti Predsjednik.
Nakon nepunih devet godina, dodao bih: …Eto, došao je novi Predsjednik. Oni koji su to toliko željeli, dočekali su. Danas nije više isti onaj Predsjednik od prije nepunih devet godina. Drugi je. Ovaj sada i tada je bio Drugi. Onaj Prvi je sada rahmetli. Ali sada imamo redovno izbore. JA sam se kao novi Predsjednik za to izborio. Istina, bez protivkandidata. I sada kao rezultat slušanja Predsjednika imate vječne seniore i vječne juniore. Vječni seniori su uglavnom isti, a vječni juniori se mijenjaju često. Doduše, malo više šetamo udesno, pa ulijevo, pa u centar ali se prilagođavamo kontekstu. Na žalost, razilaženje i napuštanje nije zaustavljeno. Čak naprotiv. Dezintegracija nije zaustavljena – intenzivirana je. I dalje je teško. Svaka godina je sudbonosna. Sve ukazuje da negdje ipak možda griješimo? Ili mi, ili ne daj Bože i JA, Predsjednik? Ili i mi, i JA, Predsjednik?
Ali ne damo se mi a Boga mi ne dam se ni JA, Predsjednik. Nećemo mi sebe uvjeriti kako griješimo. Ne. Svi drugi griješe ali mi ne. Pogotovo ne JA, Predsjednik. A mi iako ponekad pogriješimo, naš grijeh je mnogo manji. Nama samo okolnosti nisu išle na ruku. Eto, sada kada je Biden pobjedio u Americi, kada je Rusija pretjerala sa svojim uticajem na Balkanu, kada su globalni igrači poslali poruku Hrvatskoj i Srbiji da to neće tek tako dalje posmatrati, to je ono što nam ide na ruku i što možemo predstaviti kao naš rezultat, kao posljedicu jedne naše posjete Briselu, jednom diplomatskom duelu u New Yorku u blizini Zaljeva kornjača na istočnoj strani Manhattana, našem višegodišnjem trudu (i radu) koji se nije vidio. Oni koji nas podržavaju – vjerovaće nama, a oni koji vide samo naše slabosti će nas napustiti. Dobro, neka idu, neka im je sretno. Sve što su ikad bili, bili su zahvaljujući nama, našoj stranci. Bez nas, pitanje je da li ih uopće ima. Jer to kako rade, pa tako su radili i dok su bili s nama. Oni sada dokazuju da mi i nismo tako loši bez njih koliko smo bili s njima. A mi ćemo se aBd popraviti. Tek smo zakoračili u 40-te godine života, u prosjeku. A narod zna da puna snaga i iskustvo dolaze do izražaja tek nakon 40 godina života. Samo treba strpljenja.
