TESANJ.NET stranica grada
Galčinski na jednom mjestu piše: ”A onda je imala još duže trepavice. Leš je mirisao na jesen, crnu kafu, gljive i besmislice”.
A Pera Zubac u Mostarskim kišama piše: ”Jesen je, ta mrtva jesen na oknima”… pa malo poslije… ”onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom”. E možda je berlinska jesen besmislena, mostarska mrtva i besplodna, tešanjska Boga mi nije. Avlije išarale procvalim kadificama, bašče okitile zrelim voćem, orasi padaju ispred tebe k'o mana Mojsijevom narodu, čaršija uzmirisala pečenim kukuruzima i kestenjem.
Vratile se radne brigade sa radnih akcija. Vaša, tešanjska brigada se zove 9. septembar. Kolona brigadira po dvoje, na čelu zastava, uz pjesmu i povremene povike, kroz čaršiju ide prema gradini:
– Za koga….za Tita…za koga…za narod…
– Ide, nastupa, ne boji se rada, 9. septembar, najbolja brigada…
Ti se penješ na gradinu jer će se sa prvim mrakom palit logorska vatra, a oko vatre će posjedati brigadiri, izviđači i sav ostali narod. Tebi se od svega najviše sviđa igra BUM. Ukrug poredani igrači broje 1, 2, 3, 4, 5, 6, BUM, 8…Dakle, broj sedam i svaki broj djeljiv sa sedam se ne smije kazati nego se rekne BUM. Igrači dobro utrenirani, brojeva fala Bogu ne fali, pa igra traje li traje.
A tačno 9. septembra, namah iza zore, probudiće te pucnjava oslobodilaca grada Tešnja. Majka će ti potvrditi da je to baš tako i bilo, nekako u zoru su partizani oslobodili grad od Njemaca. I da je neko naš, valjda domobran, otvorio kapiju i pustio partizane na gradinu. Ti ćeš, kad prođe pucnjava, sa rajom skupljati čahure.
Večerom je u Kino- sali kulturno zabavni program. Sad su ukrug poredani recitatori, svi praznično obučeni, sa naročito velikim, lijepim plišanim fasciklama boje truhle višnje. Tu boju si viđao i na velikim ruskim poštanskim markama pa si zaključio da je ta boja koja simbolizira našu revoluciju ipak pozajmljena od Rusa.
Tvoj grad je imao jednog narodnog heroja. Zvao se Huso Hodžić i poginuo je na Kozari.
Pa je recital počinjao baladom o Husi, a Kiko Kantić je uvijek recitovao tako harizmatično da si poželio da i ti, nekad napišeš bar jednu baladu.
– O tebi nema pjesme jer ti si pjesma bio. O tebi nema novele jer ti si novela bio. O tebi nema romana jer ti si roman što traje…
Vahida će nastaviti emotivnim ženskim recitalom Stojanke, majke iz Knešpolja koja je u ratu izgubila tri sina Srđana, Mlađana i Mrđana…
– …što vas majka junačkom snagom nasisa, što vas buna kuršumskom šarom ispisa. Gdje ste?
Meho Barjaktarević će malo tužno malo plačljivo recitovati ”Živ je Tito”, vrhunac emocija je vazda stavljao na stih:
– … kako Grmeču reći da nema Tita kad Grmeč mu lično raport predavao?
Pamtiš i Jasnu, ona recituje neku dugu pjesmu koja počinje:
– Drug Tito jaše na čelu kolone uz usku stazu planinsku. Visoko na vrhu led…
onda neka neman ili ti ažbaha iskoči pred druga Tita, a drug Tito je satare.
Helem, pamtiš taj početak septembra, početak jeseni sa puno života, zabave, igre. I svaki put bi poželio da si ti taj stariji, da si ti onaj koji oslobađa svoj grad, pucaš u zoru, recituješ svoju baladu ili pobjeđuješ u igri BUM.
