Ave praesidens! Maturanti te salutant!
Zdravo, Predsjedniče! Pozdravljaju te oni koji će otići!
prilagođeno
Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska. Bosna i Hercegovina je i srpska, i hrvatska, i muslimanska. Ili Ničija zemlja u režiji Danisa Tanovića. Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano prije nešto više od 77 godina donijelo je deklaraciju o pravima građana: Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina; Slobodu vjeroispovjesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovjesti; Slobodu zbora i dogovora, udruživanja i tiska; Osobnu i imovinsku sigurnost građana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom životu; Ravnopravnost žena s muškarcima, kako u političkom životu zemlje tako i u svim oblastima društvene djelatnosti; Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači će vršiti tajnim glasovanjem na osnovu općteg, jednakog i neposrednog prava glasa; Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona; Borci narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti; Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritužbe svim organima državne vlasti; Nitko ne može biti osuđen bez predhodnog sudskog postupka. Nakon 51 godinu od ove deklaracije iz Sanskog Mosta u Bosni i Hercegovini stigao je novi Ustav Bosne i Hercegovine, nastao u vanrednim okolnostima u Dejtonu u Americi.
Nakon 26 godina života Bosne i Hercegovine po Ustavu iz Dejtona najglasniji su oni koji Ustav ne poštuju, koji zakon ne poštuju, koji imaju osobne interpretacije i Ustava, i zakona, i odluka organa sudske vlasti a ključne odluke organa zakonodavne vlasti se donose na nivou lidera političkih stranaka/naroda uz podršku sa strane ili ne donose nikako. Nije nimalo veselo. Doduše, nije ni neočekivano. Jer za sva stradanja Republike Bosne i Hercegovine krivi su samo pojedinci. Nijedna politika koja je tada nasilno srušila Ustav Republike Bosne i Hercegovine, koja je podigla neke nove zastave, koja je dobila podršku iz Beograda i Zagreba tokom tih tragičnih 90-tih godina nije sankcionisana. Danas su te iste poltike ključni promotori daljnih podjela, blokada državnih institucija i segregacije među ljudima u Bosni i Hercegovini. To po svemu jeste temeljni problem u Bosni i Hercegovini ali nije jedini.
Ljudi u vlasti koji rade na tome da institucije Bosne i Hercegoovine (ali i svih nižih nivoa) jačaju, da bude efikasnije, da rade profesionalno i transparentno, fer i nepristrasno kao i oni predsjednici političkih stranaka koji stoje iza njih treba da pokažu odgovornost. Nekima u Tešnju je poznato kako je jedan direktor jedne firme u Tešnju prije 90-tih godina prošlog stoljeća rješavao loše stvari koje su se događale. Nije nikada afirmisao pristup da se stvari provjere, da se nešto iz toga nauči i spriječi da se desi ponovo loše u budućnosti nego je uvijek reagovao tako da je pitao: ko je to rekao? Obzirom na autoritet direktora u toj firmi bila je to jasna poruka šta se ne smije govoriti a ne šta se ne smije raditi. I u najčešće se to i dešava: kada se uskraćuje sloboda govora tada se nered, lopovluk, amaterski pristup ozbiljnim poslovima uvećava.
Zato kada se desi krađa glasova pri izborima u političkoj stranci, neko to snimi i pusti u javnost a nije prvi fokus na lopova nego na onog ko je lopova snimio, nije dobro. Jer poslije toga na zvaničnim izborima koga prati centralna izborna komisija utvrdi se ista stvar, krađa glasova i to najviše na kolegijalnoj ravni, krađa primarno od svojih stranačkih kolega, i kao da se ništa nije dogodilo. Valjda će svoj oprostiti. A onda poslije toga dobijemo u javnosti snimak razgovora direktora tajne službe Bosne i Hercegovine i glavne tužiteljice Bosne i Hercegovine i opet pitanje: treba hitno ispitati ko je to snimio? A nije snimak skandalozan nego je razgovor skandalozan, neprimjeren, amaterski koji zahtjeva pozitivnu reakciju, promjenu. A da, ako se smijeni direktor ne mogu novog imenovati. Tri godine nakon izbora niko i ne pita što su ljudi glasali na izborima jer nikada nije izabrana nova izvršna vlast u Federaciji BiH.
Jedina svjetla tačka danas je Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Ave praesidens! Maturanti te salutant! – Zdravo, Predsjedniče! Pozdravljaju te oni koji će otići!