TESANJ.NET stranica grada
“Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata.”
Alija Izetbegović
Prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, nezavisne države, članice Ujedinjenih naroda r. Alija Izetbegović je bio istinski demokrata. To su izjave mnogih koji su s njim neposredno sarađivali, na stranačkom, državnom ili internacionalnom planu. Nakon raspada SFR Jugoslavije, on je jedini od predsjednika novonastalih država koji nije bio sudionik prethodne vlasti. Naravno, ima onih koji misle drugačije. Moram priznati da nisam nikada čuo ništa loše od njegovih bliskih saradnika, pogotovo ni slično onom što je u petak, 20. novembra 2021. godine iznio na jednoj sarajevskoj televiziji njegov dugogodišnji istomišljenik, saradnik i književnik Džemaludin Latić. Teško je razumjeti taj govor. Mislim u kakvo teško emotivno stanje je došao g-din Latić kada je to sve izgovorio. Potpuno su nelogične optužbe iznesene na račun r. Alije Izetbegovića. Kako je moguće da r. Alija Izetbegović ostavi SDA Sulejmanu Tihiću da bi je on očistio od prvoboraca i predao svom sinu Bakiru nakon 10 godina? A opće je poznato kakva se borba vodila unutar SDA između r. Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića. Uz to, nepotrebno multiplicirane optužbe na Bakira Izetbegovića (kome se ima šta prigvooriti) uključujući optužbe za buduću izdaju i sumnju da je ucjenjen su nepotrebne, beskorisne i štetne.
Naravno, nije potrebno braniti r. Predsjednika jer je on dok je bio živ odgovarao na slična pitanja: Vi spominjete samo dvojicu koji me ne vole, a ja mislim da takvih ima na hiljade. Nikad nisam mislio da me svi ljudi treba da vole, zašto bi? I mnogo bolji ljudi od mene imali su ljutih neprijatelja, zašto da ja nemam? Isusa su njegovi sunarodnici predali Rimljanima, Gandija nisu ubili Englezi, nego njegovi, nije im bio dovoljno dobar Indijac, Rabina nije ubio Arap, nego njegov čovjek, nije mu dovoljno bio Jevrej. Šta se tu može? Nad svima nama će jednoga dana izrasti zelena trava, ali ljudi o tome ne misle. (intervju za magazin Dani, 1998. godine)
Alija Izetbegović, po mom mišljenju, neposrednom iskustvu i dubokom uvjerenju, je bio najbolji među nama ali nije nikada rekao da je najbolji. Uživao je povjerenje jer je svojim govorom i ponašanjem ulivao povjerenje. Njegova mudrost, hrabrost i vjera u Boga nije bila kancelarijsko-akademska nego iskustveno-ispitna u najtežim okolnostima. Optuživati Predsjednika Izetbegovića zbog čega je prihvatio naziv Republika Srpska za jedan od dva BH entiteta da bi Srbija priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine i da ne bi imali još 10 godina rata/ odbrane od Srbije i Hrvatske je sasvim deplasirano. Uslovi pod kojima je prihvaćen mirovni sporazum u Dejtonu je bila izdaja pravde od strane velikih sila, ucjena prema onima koji su branili jedinu domovinu, međunarodnu priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, u svijetu za koje je r. Izetbegović kazao da je to svijet u kome možete početi nepravedan rat i nametnuti nepravedan mir. Stoga dalje iznosim samo neke od mnogih zapisanih riječi r. Predsjednika koje govore najbolje o kakvoj ljudskoj veličini se radi:
“Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jest, u svijetu kakav jest, bolji mir se nije mogao postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je bilo u našoj moći da nepravda za naš narod i našu zemlju bude manja“.
“Armija BiH ne može biti agresor u vlastitoj zemlji.” (pismo Franji Tuđmanu, 1993.)
“Dobrog kršćanina više cijenim nego hrđavog muslimana. Ne mogu braniti nešto samo zato što je muslimansko (a nije islamsko) niti ignorisati neko dobro samo zato što je tuđe.” (“Moj bijeg u slobodu”, str.84, izdavač Svjetlost, Sarajevo, 1999., ISBN 9958-10-170-X)
“Gurajte te ljude iz stranke. I, kada je riječ o otvaranju stranke (otvaranju SDA prema novim članovima), nemojte ostavljati toliko vrata otvorena da nam se i nepošteni ne bi uvukli unutra. Mislim da u tom pravcu nismo imali kriterija, i opravdano nas nekada ruže, kritikuju, pokušavaju da ubiru političke poene, pa kažu da je taj i taj čovjek u SDA.” (govor Alije Izetbegovića, 12. januar 1994.)
“Kada putujem u Evropu nikada ne hodam sagnute glave, zato što mi nismo ubijali djecu, žene niti starce i zato što nismo napali niti srušili niti jednu bogomolju.”
“Klali su nas, žene i djeca su nam ubijana, džamije nam spaljene, ali mi nećemo ubijati ženu i djecu, nećemo paliti crkve. Jer knjiga koju poštujemo nam to zabranjuje.”
Ne tražite osvetu, nego pravdu.” (Alija Izetbegović je dao svoj posljednji intervju, 27. septembra 2003. godine, uredniku Centralnog dnevnika NTV Hayat Sarajevo, Senadu Hadžifejzoviću).
Bosna i Hercegovina dočekuje svoj Dan državnosti (25. novembar) u (ne)miru. Pored svih izazova i prijetnji koji dolaze izvana, ipak je presudno važan unutrašnji mir u svakom čovjeku. Sačuvati mir u sebi je snaga, pobjeda sebe i doprinos uklanjanju zajedničkog nemira. Pa poklonimo Bosni i Hercegovini za Dan državnosti unutrašnji mir. I sjećajmo se njenog Predsjednika po dobru jer nas je dobrim zadužio.
Fuad Šišić
Raduša 544
7460 Tešanj
