Protekao još jedan prijem djece od strane načelnika, Suada Huskića (SDA), kojim je pokazao koja djeca zaslužuju njegovu pažnju. Naime, povod ovom okupljanju je bio 1.mart – Dan nezavisnosti jedine nam domovine BiH. Vrtićima se šalje obavijest da sa grupama koje čine predškolarci (djeca koja ove godine kreću u 1.razred) pojave u restoranu „Teša“ kako bi se na simboličan način obilježio ovako važan praznik, a koji će upriličiti općinski načelnik. I, zaista, u radu na kulturi pamćenja i njegovanju patriotskih vrijednosti nema ništa sporno, da te aktivnosti nisu u svojoj srži duboko frustrirajuće i diskriminatorne. Zašto? Upravo zato što se od kompletnog uzrasta trenutnih šestogodišnjaka za takav događaj biraju oni šestogodišnjaci koji pohađaju neki od privatnih vrtića (javni još uvijek nemamo).
Dakle, jedini kriterij je bio da djeca pohađaju vrtić. Otvoreno pitam općinske službe: zašto su djeca koja ne pohađaju vrtiće manje vrijedna? Zašto nisu predmet vašeg interesovanja? Zašto se ne uključuju u javne manifestacije? Zašto se marginaliziraju time što ih isključujete svojom nebrigom? Mislite li da je dovoljno izdvojiti 30.000,00 KM na godišnjem nivou za devet vrtića i time završiti svu brigu za djecu u predškolskoj dobi?
Pitam i Klubove vijećnika i svakog vijećnika ponaosob, zašto prilikom amandmana na budžet niko nije predložio da se u budžet uvrsti sufinansiranje boravka djece u vrtićima, iako sam inicijativu poslala svim vijećnicima (preporučujem da se ponekad otovore službene mail adrese). Jedino je SDP Tešanj izvršio određene pregovore sa načelnikom i dogovoreno je da se do kraja marta izradi elaborat o opravdanosti osnivanja javne ustanove – vrtić.
SDP Tešanj je za vrijeme dok je Nermin Deljkić bio predsjednik kluba SDP-a, na moju molbu, uputio vijeću inicijativu da se za početak sufinansira boravak djece u vrtićima samohranim i samostlnim roditeljima, jer i prema Strategiji Općine spadaju u ranjive kategorije. Međutim, nikada se nije dobio odgovor na tu inicijativu niti se neko od vladajućih potrudio da napravi prvi korak.
Nakon učešća na javnoj raspravi na kojoj sam iznijela prijedlog o sufinansiranju djece u privatnim vrtićima, odgovor koji je stigao na to je još jednom pokazao koliko je naša vlast u totalnom odsustvu empatije prema najranjivijoj društvenoj kategoriji, koja, ako se na vrijeme ulaže, može višestruko vratiti društvenoj zajednici.
U nastavku teksta i zvanični dokument Općine – Izvještaj s javne rasprave, koji potvrđuje navedene činjenice: