Dostojanstvo razlike

Onaj ko poznaje sebe i druge,
takođe će prepoznati da se Istok i Zapad ne mogu odvojiti.
Goethe

Iako su razlike i različitosti univerzalni fenomen, Božiji dar, uvijek je bilo a i danas ima mnogo onih koji te razlike teško podnose ili čak pretvaraju u mržnju i nasilje. Ljudska bića su kreirana sa čitavim nizom vjerovanja, ideja, običaja, interesa kao i različitih percpecija, intelektualnih sposobnosti i razumijevanja. Učeni ljudi kazuju da je Bog u raznim fazama ljudske istorije objavljivao ljudima značaj slobode koju im je podario i značaj odgovornosti koju je čovjek preuzeo. Ta sloboda vjerovanja označava slobodu izražavanja, mišljenja i prakse, bez straha od potencijalne prijetnje i potiskivanja ali i bez ugrožavanja drugih. U suprotnom, ta sloboda postaje besmislena a odgovornost za takvo ponašanje će doći kao odgovor Božije pravde. Različitost treba da dovede do harmoničnih i korektnih odnosa, kao i do konstruktivne razmjene. Istorija bilježi te primjere.

Svemilosni Stvoritelj ne tjera čovjeka da vjeruje niti da zahvaljuje ali ga na to iz svoje milosti upućuje. Čovjek je potpuno slobodan da usvoji sopstveni način obožavanja. Ovom slobodom se, međutim, ne smije manipulisati omalovažavanjem vjerskih simbola i sakralnih mjesta drugih. Uostalom kao što se nijedna druga sloboda ne smije zloupotrebljavati. Posebno to ne bi smijeli raditi predvodnici i lideri. Ako to rade onda rade loše i siju mržnju koja vodi nasilju. Ljudima (a posebno vjernicima) je od Boga naređeno da se pravedno ponašaju jedni prema drugima i da nikada ne dopuštaju da mržnja bude povod činjenju nepravde prema bilo kome a kamoli nasilja.

U vrememu u kome živimo su važna društvena uređenja. Države su nosioci suvereniteta. Ustav i zakoni su ti koji gornje principe artikulišu a vlade, na temelju ustava i zakona, uspostavljaju red u društvu, jednakost stanovnika pred javnim službama, garantuju sigurnost a tamo gdje se pojave propusti sudovi iste sankcioniše na temelju tog ustava i zakona. Nema mjesta za suverenost naroda. Narodi ili pripadnici različitih naroda u svojoj različitosti sarađuju kroz razne forme organizovanja i u različitim područjima da bi se bolje upoznali, razmjenili znanja i iskustva te poslovali.

Bosna i Hercegovina je po svojoj unutrašnjoj različitosti bila u nekim periodima primjer takve saradnje i takvog društvenog uređenja. Na kraju 19. stoljeća i početku 21. stoljeća ponovo su se javile snage koje vjeruju da Istok je Istok, a Zapad je Zapad i da se nikada njih dvoje neće sresti. Ti predvodnici naroda ne vide da se to već ranije dešavalo i da ljudska vrsta uz sve svoje slabosti, svojeglavosti, opiranja i nadmenost ne može nazad. Ali kako se slobodom vjere i osobnih uvjerenja ne smije ugrožavati sloboda drugih tako isto ne vodi dobru ako se sopstvenom vjerom manipuliše iz nekih drugih interesa. Religijske manifestacije različitih vrsta u javnom prostoru, u javnim službama, ne prati vrijednosni sistem u svakodnevnim uslugama tih službi (a koji vjera nalaže). Posebno je to loše ako to dolazi od predvodnika naroda ili lidera u javnim službama.