TESANJ.NET stranica grada
Svaka je krajnost rođena sestra ograničenosti.
Visarion Grigorijevič Bjelinski
Ovogodišnji tešanjski sajam privrede je više nego ikada bio vidljiv po prisutnosti stranačkih lidera različitih političkih opcija kao i njihovoj bliskosti sa nekim privrednicima. Izborna je kampanja, u našim okolnostima to ne iznenađuje. Druga je stvar da li je to potrebno i korisno ili je nepotrebno i štetno za razvoj ispravnih društvenih odnosa. Ali jednostrano prisvajanje rezultata u privredi na području općine Tešanj nije ništa novo i dešava se i izvan sajma kao i izvan izborne kampanje. Sada je to dobilo samo novu dimenziju. S jedne strane pojačane jednostranosti i s druge strane potpuno negiranje doprinosa ključnih društvenih faktora na rezultate jednog društvenog segmenta. Rizik je o tome pisati u njihovoj cjelosti jer zainteresovane strane nisu za to zainteresovane a dijelom ni oni koji čitaju. Tako da je to prava prilika za atraktivne, jednokratno interesantne novinarske tekstove a ne za cjelokupnu istinu.
Tešanjski sajam privrede, 16. po redu, titlovan kao međunarodni je ušao u svoju fazu adolescencije. U životu čovjeka je to razdoblje razvoja i odrastanja. Teorijski je definisano kao prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i uobičajeno traje od 13. do 20. godine života. To je dakle tinejdžersko doba i posebno se razvijaju samopoštovanje, povjerenje, samostalnost i osobnost. Ali isto tako je to razdoblje “bura i oluja”. U toj definiciji se može sagledati život i rast sajma privrede u Tešnju. Sudionik sam nekih faza njegovog rasta. Usudio bih se konstatovati da je veći broj “malih firmi” podizalo sajam a danas dominira manji broj “velikih kompanija”. Nekako se sada bolje vidi ono što se ne vidi, a to je nedostatak jasnog profilisanja svrhe i vizije Sajma, izostali su jasni ciljevi koje sajam kada s godinama naraste treba isporučiti kao rezultat. Da li je ovaj sajam potreban primarno “velikim kompanijama” ili “malim kompanijama” te čiju podršku treba i šta očekuju oni koji podršku daju? Da budem jasan, koristim termin “male firme” i “velike kompanije” simbolično jer isti subjekti mogu i prelaze vremenom iz jedne u drugu kategoriju. Drugo je pitanje da li ponuda na sajmu treba ostati tako široka i bez fokusa ili treba snažiti fokus, privući pažnju i interes referentnih igrača u lancu snabdijevanja sa šireg područja?
Nemam ambiciju da kroz ovaj tekst dajem odgovore na ozbiljna pitanja, niti bih to mogao učiniti, više je to poticaj za organizatore da razmisle, prodiskutuju i (re)definišu ono što je važno za godine pred nama u kojima će sajam dalje rasti i razvijati se. Ali neka manifestacija vrijednosti na samom javnom događaju kakav je sajam bi trebala svakako biti prisutna. Ne znam zbog čega, ali nakon prvih slika objavljenih sa ovogodišnjeg sajma sjetio sam se dijela govora prvog halife – vladara h. Ebu Bekra nakon što je izabran za halifu:
“Ljudi… izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem griješio, vi me spriječite u tome. Istina je emanet. Laž je obmana. Slabić među vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki među vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono što Allah zahtijeva.”
Ideal vlasti je pravda. Ljudi u vlasti i ljudi koji imaju veliki kapital su na velikim iskušenjima, na ozbiljnom testu. Nepristrasnost je jedan od ključnih faktora koji vodi usopostavi pravde od strane onih koji su u vlasti. Vlast koja položi taj test imaće simpatije ljudi neovisno kojoj grupaciji pripadaju. Investicije donose korist biznisu i društvu, poštivanje pravila i reda podupiru izgradnju društva “jednakih pred zakonom” ali i fondove iz kojih se finansira sistem zdravstva i penzije potrebne osjetljivim kategorijama društva. Velikodušnost prema osjetljivim kategorijama je jedan od ključnih faktora koji vodi ispravnim raspolaganjem dijela ostvarene dobiti.
Slušam razne komentare, a među njima i one koji kažu da nisu sigurni ko se više voli s kim slikati: ljudi na vlasti sa poznatim biznismenima ili obrnuto. Nema razloga za tu vrstu radosti i težnji. Oni koji su u vlasti i oni koji imaju ključne uloge u privrednim aktivnostima, u biznisu, ne trebaju primarno govore i slike radi pokazivanja javnosti. Oni trebaju ozbiljne razgovore i dogovore u svojim radnim prostorijama pretočene u provodive zakone i održivost te akcije i monitoring javne administracije. Zajednički cilj nije da neko ima kapital a neko vlast, zajednički cilj je općedruštveni pomak ka više reda i održivosti kroz mehanizme javne vlasti i privatnog kapitala u kompanijama kao ključnih faktora razvoja.
Nije bilo davno, još su padale granate po Tešnju, kamata je bila 18-24% a privredne aktivnosti podizane iz pepela oslonjene na 90% kapitala u društvenom pa državnom vlasništvu i trgovačkoj poduzetnosti pojedinaca. Trećina lokalnog budžeta je u kratkom periodu data u vidu pozajmica privredi kako bi stala na noge, kako bi se kreirala klima za obnovu biznisa i novi početak. Nasljeđe iz prošlosti je davalo vjetar u leđa (sačuvane vrijednosti ljudi koji su ovdje živjeli, moglo se u velikoj mjeri vjerovati na riječ, velikodušnost u međusobnim odnosima a ne međusobna konkuretnost je krasila naše ljude a industrijska disciplina kao kultura rada preko automboliske industrije i njene veze za zapadom, prije svega njemačko tržište, je bila snažno prisutna). Gradio se novi dalekovod jer nije bilo struje, novi radio-relejni sistem jer nije bilo telefonskih veza, obnova svega porušenog, podizanje usluga sekundarne zdravstvene zaštite (opća bolnica) i novih zanimanja (srednje škole) jer smo ostali odsječeni od regionalnog centra Doboja a dodijeljeni Zenici koja nije bila blizu, integrisanje sa novim regionalnim centrom, ubrzano školovanje nastavnog profila u Zenici jer je nedostajalo učitelja, nastavnika, profesora. Prva industrijska zona u Bosni i Hercegovini, Ciglana pa ubrzo druga, Ekonomija – obje na Jelahu, iako bukvalno ledine bile su nekim poduzetnim ljudima odlična ponuda. Šta nije bilo. Nije bilo puno slikanja i nije bilo ni prilike to raditi radi javnosti jer nije bilo tehnologije koja bi to podupirala. Hvala Bogu. Jednostavno, bila je to jedna bezrezervna saradnja u najboljem interesu. Jedna poželjna i potrebna sinergija. Ni javne funkcije, ni kapital čiji god bio nisu trajne kategorije, prolazne su. Neko napusti funkcije a nekog funkcije napuste, neko izgubi kapital a neko ostavi kapital iza sebe. U svakom slučaju, prolazno je. Vrijeme dok to traje – beznačajno je. Značajno je samo ukoliko su misli, govor, napori i akcije bili usmjereni ka tome da društvu u cjelini bude lakše, da se svi osjećaju bolje, da ljudi imaju nadu i da svoj život ne troše uzalud sprintajući na kratke staze. Ili odlazeći odavdje.
