Delegat

Saradnja je jedan od ključnih faktora uspjeha bilo koje organizacije.
nn

Delegirati znači odrediti, određivati, ovlastiti, ovlašćivati, (po)slati nekoga kao delegata. U društvenom životu postoji mnogo prilika da neko dobije ulogu delegata, da neko nekog ovlasti, da neko na nekoga prenese odgovornost zastupanja zajedničkih interesa. Organizacije koje imaju veliki broj članova imaju svoju organizacijsku strukturu kako bi članovi te organizacije mogli artikulisati svoju društvenu ulogu zbog koje ta organizacija postoji. Na primjer, politička stranka ima različite organe na različitim nivoima organizovanja. Neki od tih organa su “predstavnički”, oni su popunjeni izabranim delegatima ispred svih članova a izabrani delegati su preuzeli odgovornost da zastupaju zajedničke interese članova koji su ih izabrali. Delegati su preuzeli odgovornost i da biraju u druge organe one koji mogu raditi najbolje za zajednički interes ali i da ih kontrolišu, da im ne dopuste da se izdignu “iznad” onih koji biraju, “iznad” organa koji su ih izabrali. Na nivou općinskih orgaanizacija taj organ je skupština.

Priča mi prijatelj, inače član političke stranke čiji je bio i dugogodišnji predsjednik, kako se obratio skupštini te iste stranke (u kome sjede delegati – osobe koje su preuzele odgovornost) povodom njihovog prvog sastajanja nakon dvije godine od preuzimanja odgovornosti: 19.11.2021. godine. Iznio je mišljenje o onome što je vidio kao slabost i predložio sedam mjera – zaključaka koje su delegati trebali prodiskutovati i eventualno usvojiti kao obavezu operativnog rukovodstva stranke za narednu godinu. No to se nije dogodilo. Delegati su šutjeli kada je predsjednik stranke (koji predsjedava i sjednicom skupštine) nakon svog obraćanja rekao: “…neki od vas su dobili mail od Fuada, o tome će se izjasniti Izvršni odbor…” (pokazuje mi viber poruku koju je dobio 19.11.2021. godine u 18,18 od delegata, jednog od onih na koje je kao član stranke prenio ovlaštenja zastupanja). Poslao mu je taj delegat u nastavku i pitanje: “da li da izađem i tražim stavljanje na diskusiju sadržaj tvog maila?”, odgovorio mu je kratko: “nemoj”.

Predsjednik stranke, inače “dobar prijatelj” mog prijatelja je (obzirom na dotadašnju komunikaciju) već tada sasvim svjesno želio “zaobići”, “ignorisati” neželjena pitanja i ići dalje. Ali očigledno nije samo on bio takvog raspoloženja. U užem rukovodstvu su bili dugogodišnji saradnici mog prijatelja, ljudi koje je predlagao i koji su njega predlagali, ljudi s kojima je prolazio teške izazove u najboljem interesu. Oni nisu osjećali potrebu da se “zauzmu” za poštivanje statutarnog prava jednog člana stranke da iznese svoje mišljenje i prijedloge direktno organu stranke o onome što predsjednik ne želi da razgovara. Zbog toga je moj prijatelj odgovorio delegatu nemoj.

No kancelarija stranke, tehnički sekretar je radio svoj posao. Na svaki upit mog prijatelja u vezi te situacije je odgovorio. Prilično nemoćno i bez rezultata ali je uvijek pokazivao poštovanje i odgovarao. Onda je moj prijatelj prestao pitati da ne bi bio dosadan. Godinu dana nakon te sjednice se ipak obratio operativnom rukovodstvu – članovima izvršnog odbora sa konstatacijom da nije dobio nikakav odgovor. Niko nije odgovorio od članova izvršnog odbora, naravno ni predsjednik, inače “dobar prijatelj” mog prijatelja. Javio se ponovo sekretar i zahvalio na podsjećanju. Obavijestio je mog prijatelja da je izvršni odbor na svojoj sjednici od 19.11.2022. godine (tačno godinu dana nakon sjednice skupštine, kakve li brutalne slučajnosti) imao sjednicu i diskutovao o ponovnom obraćanju mog prijatelja. Izvršni odbor stranke je formirao radni tim (predsjednik i potpredsjednici) da sačine rezime sa posljednje sjednice Skupštine (nakon punu godinu dana) uključujući i tadašnje obraćanje skupštini mog prijatelja te da radni tim predloži mjere izvršnom odboru u roku od 15 dana. Nakon 25 dana šutnje, prijatelj se ponovo obratio sekretaru i dobio ponovo ljubazan odgovor da radni tim nije još završio posao ali da rade na tome jer će se sjednica skupštine održati 30.12.2022. godine. Zahvalio se prijatelj. Nije više ništa pitao.

Predsjednik, inače “dobar prijatelj” mog prijatelja je dobar čovjek. Razmišljajući o ovoj nestvarnoj priči pitao sam se može li dobar čovjek biti loš predsjednik? Gdje su granice između ljudskog odnosa i odnosa funkcije i čovjeka? Može li čovjek na funkciji to sam sa sobom razgraničiti? Ako ne može, da li će čovjek ugroziti funkciju ili funkcija čovjeka? Ili oboje? Ako ne može, kako će čovjek na funkciji zadržati poštovanje prema drugom čovjeku prema kome je inače prije toga pokazivao neskriveno poštovanje? Je li to prije bila laž a samo ovo sada istina, ili može li oboje biti istina?

A delegati? Ne znam, ako birani među izabranima ne pokazuju poštovanje pema onima koji su prvi birali izabrane kako uopće očekivati viši nivo svijesti delegata? Često se čuje mišljenje da oni više ne osjećaju odgovornost prema onima koji su njih izabrali, prema onima koji su prenijeli na njih ovlaštenja kako bi vodili računa o zajedničkom interesu. Pogotovo ne osjećaju potrebu da ih pitaju šta oni misle o svemu i kako dalje, te uglavnom vode računa šta će reći oni “iznad”, oni koji su oni birali. Da im se ne bi zamjerili. Ljudi su naučili da se nije dobro zamjeriti onom koga si izabrao. Iz toga su pogrešno zaključili da je to mudro.

A član stranke? Da, pitam se i zbog čega je moj prijatelj i dalje član stranke kada najuže rukovodstvo ne pokazuje ni najmanje poštovanja prema članu te stranke, kada pokazuje NULU TOLERANCIJE za kritičko mišljenje, kada ne respektuje ni raniji doprinos člana stranke, kada ni na koji način član stranke ne može uticati na oblikovanje stranke i njenih zajedničkih vrijednosti osim što može glasati, sudjelovati u kampanji i izborima unutar stranke. I lajkati, aplaudirati, veličati birane među izabranima. I napadati protivnike. Doduše, ako to radi onda ga poštuju i uvažavaju. Ako nije tako formatiran, član stranke je “na čekanju”. Valjda u tome i jeste jedini odgovor što je prijatelj još član stranke i pored takvog odnosa rukovodstva. Nada se član stranke da će mandat proći i da će doći neko ko će pokazati poštovanje, odgovornost za preuzeto povjerenje, afirmisati slobodu mišljenja članova stranke i artikulisati ih u zajedničke vrijednosti. Nada ne umire.

Svaka sličnost sa događajima i imenom u tešanjskoj stranci čiji sam član je namjerna.