“
Slobodni ste ako vam je savjest čista.”
Gete
Jedna iz ¨Trojke¨ je održala Kongres – ¨Naša stranka¨. Završna poruka: Živjela sloboda! Između jednog kandidata izabran je stari-novi predsjednik.
I druga iz ¨Trojke¨ je održala Kongres. Predsjednik, kome je istekao drugi mandat i koji je ranije najavio da se neće mijenjati Statut SDP BiH kako bi se on mogao ponovo kandidovati, podnio je izvještaj. Uz to je objasnio novinarima kako neki njegovi dugogodišnji partijski drugovi traže da mu se produži mandat, tj. da se odgode izbori do poslije lokalnih izbora, pa ako tako Kongres odluči – i to je moguće. I to se dogodilo. SDP je uspio ono što ni SDA nije uradila 2013. godine. SDA je promijenila pravila da bi sve bilo u skladu sa pravilima. Nermin Nikšić pokazuje da je partijsko drugarstvo iznad svih pravila. To nisu demokratski principi. Ali ni partijsko drugarstvo ne važi za sve. Važi samo za one koji tapšaju i veličaju predsjednika.
Denis Bećirović nije bio prisutan na Kongresu ali ni Irfan Čengić. Predsjednik SDP-a je prokomentarisao odsustvo Irfana Čengića, moglo bi se kolokvijalno kazati, ¨bakirovski¨ (kako je to znao Bakir Izetbegović za neke s kojima se nije slagao i koji su odlazili). Taj komentar Nermina Nikšića, koji je valjda imao cilj omalovažiti i učiniti beznačajnim parlamentarca Irfana Čengića i nekadašnjeg generalnog sekretara SDP-a, otkriva privid njegovog stila demokratskog vodstva. Često sam se pitao je li Nermin Nikšić naivan ili zaista poštuje drugačija mišljenja, je li površan ili zna mnogo više nego što govori, je li neodgovoran ili nastoji učiniti najbolje što se može? Naravno, ne bih ovo pisao da se ne radi o nekome ko je i na čelu Vlade FBiH. Moram primjetiti da Nermin Nikšić, na početku drugog mandata na čelu Vlade FBIH, sve više odaje nevjerodostojnost dugogodišnje osobne kritike vlasti iz perioda opozicije. Što je samo po sebi loše, veoma loše. Stoga bih mu savjetovao (iako se savjet ne daje onom ko savjet ne traži) da sada sam sebe pogleda onim svojim očima i umom iz perioda opozicije.
A treći kongres je održan u opoziciji. SDS je isto tako, između jednog kandidata, izabrao za predsjednika Milana Miličevića. Predsjednik je najavio rehabilitaciju SDS-a u pogledu podrške građana ali na temeljima SDS-a kao stvaraoca RS-a. To što su gotovo svi lideri SDS-a iz tog perioda presuđeni ratni zločinci – to se vidi kao prednost. Očigledno je da politička stvarnost u Bosni i Hercegovini nije ono što kao optimizam komunikacijom širi ¨Trojka¨. Problem je što se taj optimizam sudara (i pretvara u prašinu) sa akcijama ključnih koalicionih partnera u vlasti Milorada Dodika i Dragana Čovića, Visokog predstavnika u BiH ali i mjerama koje poduzimaju ključni partneri međunarodne zajednice. Dok je Milorad Dodik primao priznanje od Vladimira Putina (nastavlja negirati genocid kao i Bosnu i Hercegovinu), isti dan Brisel skida blokadu projekata u RS-u.
Dok su očigledne nedemokratske izmjene izbornog zakona udaljavanje od evropskih standarda koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti da bi nastavila svoj put ka euroatlanskim integracijama, u isto vrijeme ključni fukncioneri HDZ nastavljaju komunicirati i lobirati za nastavak upravo takvih izmjena zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Prošlogodišnja izjava ratnog zločinca Darija Kordića, koja se ovih dana pojavila u medijima, da se ne kaje ni za jednu sekundu provedenu u zatvoru te da bi sve ponovio zbog čega je osuđen (dakle i strašne zločine nad civilima u selu Ahmići), nije iznenađenje. Jer nije se radilo o incidentu nego o potpuno svjesnom planu Kordića (i udruženih zločinaca). Ali ova izjava bi možda mogla pomoći Sanji (ministrici u Vladi FBiH) da shvati kako njeno zalaganje za rehabilitaciju ratnih zločinaca znači samo zalaganje za novu priliku ratnim zločincima da isto učine. Ili dok Dragan Čović, lider HDZ-a, ne vidi problem u gradnji zgrade Hrvatskog narodnog kazališta na vakufskom zemljištu te tvrdi da je Mostar stolni grad Hercegovine (Hrvata), iako je ustavna i zakonska pozicija Mostara sasvim definisana i jasna – administraivno-upravni centar Hercegovačko-neretvanskog kantona.
No ¨Trojka¨ je odabrala taktiku kojom radi ¨mira u kući¨ o tome ne priča. Možda je to bilo razumljivo kao koncept u fazi kreiranja parlamentarne većine, kao pokušaj promjene nastale svađalačke paradigme koja nije rješavala više ništa, ali već sada to djeluje nerazumljivo, neobjašnjivo i nerazumno. A tri parole ¨Trojke¨ bi mogle stati u jednu: ¨Smrt fašizmu, sloboda pojedincima i pravda narodu¨, ali parole k'o parole. One ne mijenjaju stvarnost ni kada su ozbiljne i usklađene sa kontekstom. Ali stvarnost mijenjaju oni koji upravljaju institucijama države. A ko upravlja institucijama Bosne i Hercegovine? Nećemo o tome, to su teme o kojima se ne slažemo!