Sistemska transformacija

Sistem ne smije rađati sebičnost,
već treba afirmisati vrijednost društvene odgovornosti.

Sistem se najčešće definiše kao skup entiteta, stvarnih ili apstraktnih, koji čine jednu cjelinu, gdje svaka komponenta međudjeluje, ili je u odnosu sa bar jednom od drugih komponenti. Većina sistema imaju zajedničke osobine:

• Sistemi imaju strukturu, određenu dijelovima i njihovom kompozicijom:

• Sistemi imaju imaju svojstveno ponašanje, koje uključuje ulaze, procesiranje i izlaze materijala, energije ili informacija;

• Sistemi imaju međusobnu povezanost: različiti dijelovi sistema imaju funkcionalne, kao i strukturalne međusobne veze.

• Sistem označava i sve procedure i upute koje omogućuju ostvarenje nekog cilja.

• Sistem je red.

Dana 05. jula 2023. godine, u organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju (koji je i izdavač knjige), održana je promocija knjige Sistemska transformacija na primjeru tešanjske privatne kompanije Saračević, d.o.o. O knjizi su govorili akademik Amir Brka, direktor Centra za KiO, Boris Vukić (Adižes, Novi Sad) i Tarik Kadrispahić (Targer, Sarajevo) kao recenzenti. O procesu transformacije sa vlasničkog vođenja kompanije na profesionalni menadžment su govorili i vlasnik kompanije Osmo Saračević te sin vlasnika, sada najmlađi član menadžment tima kompanije Mirza Saračević. Na kraju sam se kao autor knjige i neposredni sudionik procesa transformacije i sãm obratio.

Govoreći o knjizi, Amir Brka je između ostaloga istakao i sljedeće: Ne radi se o pukoj evidenciji i opisu postupaka provedenih u procesu transformacije konkretne firme nego je “slučaj” preobrazbe »Saračevića« razmatran i u opservaciji uzdignut na paradigmatsku razinu. Stoga će ova knjiga i posao koji je obavljen i opisan biti izrazito značajna ne samo za kompaniju »Saračević« nego i za mnogo širu javnost, svakako i za onu koja nema mnogo ili čak nema nikakvoga doticaja sa pitanjima konstituiranja i rada privrednih subjekata u suvremenom epohalnom kontekstu. Zato su i autorove tematske kolumne, koje čine drugi dio knjige, upravo zbog svoje općosti potpuno homogen segment u cjelini rukopisa.

Boris Vukić, partner i jedan od osnivača Adižes Southeast Europe (ASEE) i Senior Associate Adizes Institute USA, certifikovan za vođenje organizacionih promjena kompanija, kao glavne poruke je istakao: Kompanije se ne mogu profesionalizovati ukoliko to osnivači ne žele, osnivači ne mogu sami da profesionalizuju svoje kompanije, potreban je veliki nivo poverenja i poštovanja između osnivača i savetnika. U knjizi Sistemska transformacija su detaljno objašnjeni alati korišteni tokom transformacije a rešenja nisu samo preslikana iz velikih sistema gde je znanje i iskustvo sticano već su prilagođena potrebama i mogućnostima Saračević doo. Važna je, možda i najvažnija mera sa kojom su alati dozirani tokom perioda tranzicije. Nije odjednom „napadnuta“ i struktura i procesi i MS i … Kompaniji je davano ne koliko je sam autor znao već koliko joj je potrebno. Kad je u praksi zaživeo jedan korak prelazilo se na sledeći. Tako je tačno doziran i pripreman naslednik kao i povlačenje u poziciju konsultanta.

Tarik Kadrispahić, osnivač i CEO Targer E&C, Sarajevo istakao je: Knjiga „Sistemska transformacija“ nije teoretski univerzitetski udžbenik. To je knjiga direktno iz prakse za praksu. To je knjiga na osnovu koje čitalac može osjetiti stvarnost vođenja biznisa i kompanije. Zadatak je obavljen, a kompanija »Saračević« može s ponosom slučaj svoje transformacije predstavljati stručnoj javnosti kao primjer sistematično i uspješno provedene transformacije. Jedan primjer transformacije kao iz udžbenika.

Vlasnik kompanije, Osmo Saračević, otvoreno je iznio razloge zbog kojih je donio odluku da kompanija Saračević doo krene tim putem kao i zbog čega je tada autora knjige i ovog teksta ponudio za ključnu ulogu u tom procesu: Za donošenje takve odluke može biti različitih uticaja, ali je sigurno da ona mora doći iznutra, mora sazreliti u mislima i namjerama vlasnika, a razloga je jako puno. Svakako je ključan faktor biologije i prolaznosti čovjeka, gdje će biti firma u narednom periodu, strateško planiranje i pružanje prilika za mlade i vrijedne osobe. Poseban motiv je pripremiti nasljednike (djecu) da budu dio firme, da rade u njoj, a, s druge strane, treba ih motivirati, edukovati i osposobljavati za rukovodne funkcije u svojim budućim firmama. Motiv za ovakvu odluku vrlo često je postojanje jako velikog broja obaveza koje vlasnik nesvjesno preuzima. One nadiđu njegove fizičke, a ponekad i druge mogućnosti, i postanu teret funkcionisanja i upravljanja firmom. U tim okolnostima vlasnik postaje kočnica za donošenje odluka, što može biti pogubno za budući razvoj firme. Ključna činjenica jest prijenos odgovornosti, obaveza i ovlaštenja na upravljački tim. U duši sam zadovoljan učinjenim, po pitanju mog prisustva u firmi: „Ja sam slobodan čovjek“.

Mirza Saračević je svojim iskrenim, autentičnim i otvorenim govorom otklonio sve dileme kod onih koji imaju neki strah davati brže i više prilike mladima. Kao 19-godišnjak je bio na operativnom nivou početkom procesa transformacija, a danas sa 26 godina je ravnopravan član menadžment tima i odgovoran za jedan sektor unutar kompanije.

Jedna od najpoznatijih rečenica u književnosti je “Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način”, kojom Lav Nikolajevič Tolstoj počinje roman Ana Karenjina mogla bi se u ovom kontekstu prilagoditi: Sve kompanije svojim predstavljanjem vani liče jedna na drugu, ali svaka za sebe iznutra se bori sa svojom mukom. Sam po sebi sistemski pristup teži uspostavi reda, struktuiranju, uspostavi logičkog toka procesa, digitalizaciji toka informacija, planiranju, decentralizaciji ovlaštenja za donošenje odluka na temelju kompetencija u najboljem interesu svrhe postojanja organizacije/kompanije, monitoringu, mjerenju napretka, izvještavanju, poduzimanju potrebnih mjera radi održavanja pozitivnog trenda, dugoročnoj održivosti…

Sistemska transformacija je svjestan izbor. Radi se o unutrašnjem osposobljavanju organizacije/kompanije. Naravno, transformacija se događa u kontinuitetu pod uticajem okoline, zainteresovanih strana i kada nije svjestan izbor. U tom slučaju je organizacija/kompanija više predmet oblikovanja od strane okruženja. Time se kao posljedica, tokom godina, povećava rizik da će dolaziti u sve težu i težu situaciju. Nastajaće sve veći jaz između onih koji svjesno usklađuju svoju unutrašnju osposobljnost sa najboljim međunarodim praksama i onih koji su prepušteni nasljeđu jednog neophodnog i dobrog vlasničkog vodstva od osnivanja do nekog stepena rasta. Jasno, uvijek postoje izuzeci i ovdje o njima nije riječ.

Procesom sistemske transformacije se ne dokazuje kako je organizacija/kompanija bolja od drugih nego radi na tome da bude bolja od same sebe. Isto tako završetak transformacije nije kraj, nego početak stalnog svjesnog usklađivanja sa promjenama u kontekstu. Uticaj organizacije/kompanije na društvo je mnogo veći nego što postoji svijest o tome. Stoga interakcija unutar društvenih odnosa, otvoren i fer partnerski dijalog u najboljem interesu društva, treba biti unaprijeđen.