Manifestacija demokratije

“Iz čega si nastao zavisi od genetike-

u šta ćeš se pretvoriti, od politike.”

Bjornsjerne Bjornson

Ne znam da li ima ikakve koristi od ovog što ću napisati jer onaj koga ovo interesuje – on zna, a onaj koga ne interesuje – on i ne čita. Ali ipak pišem jer se nadam da postoji znatan broj onih koje ovo interesuje, ali su iz nekih razloga pristrasni, emotivno vezani – navijački (umjesto racionalnoetički), pa možda ipak neko od njih još jednom razmisli o svemu. Povod je izjava g-dina Bakira Izetbegovića kao kandidata za novi mandat predsjednika SDA BiH: naredni kongres SDA biće manifestacija demokratije. Iako je g-din Izetbegović kazao da je njegova kandidatura treći pokušaj, ja bih rekao četvrti. Naime, prvi pokušaj je završio kompromisom sa tadašnjim predsjednikom SDA BiH r. Sullejmanom Tihićem i odgađanjem redovnog kongresa. Kompromis je donio g-dinu Izetbegoviću poziciju zamjenika predsjednika i de facto predsjednički uticaj prije nego je izabran redovno na tu poziciju prvi puta (2015. – kada mu je protivkandidat bio g-din Mehmedović).

Naravno, mogu se razumjeti ukupni društveni procesi u Bosni i Hercegovini, njihove devijacije i stranputice, često čak sa punim razumijevanjem zbog vrlo kompleksnog konteksta ali je teško, veoma teško razumjeti da se stvari, događaji nepotrebno imenuju krivim imenima, dajući lošoj praksi najljepše epitete. Time je teško razlučiti ko više gubi: epiteti – lijepi nazivi dobrih praksi, ili loše prakse koje se teško ispravljaju. Zbog čega ovakva tvrdnja?

Posljednjih deset godina SDA BiH je imala jedno odgađanje kongresa (zbog složenog konteksta i viška pojedinačne ambicije) i tri redovna kongresa (uključujući nadolazeći, ovaj oktobarski). Za tri redovna kogresa (pokriva period 8+4 godine), cijela stranačka struktura je predlagala samo dva, i to ista, kandidata. Malo brate za bilo koju demokratsku stranku. A prije četiri godine nije bilo ni dva, samo je jedan (g-din Izetbegović) predložen od svih. Prije četiri godine su pravljene izmjene Statuta SDA BiH kojima je broj mandata predsjednika ograničen na tri. Ne na dva, što je uobičajeno, nego na tri. No, nije utvrđena ni obaveza onima koji su ovlašteni predlagati kandidate za predsjednika da moraju predložiti najmanje dva kandidata. I još gore, kongres se održava već drugi puta naopako. Prvo izborni kongres pa onda izbori na terenu. Tako da stara rukovodstva, stari funkcioneri, ili su sami delegati na kongresu, ili biraju delegate. A stara rukovodstva su uglavnom „raja“ aktuelnog najvišeg rukovodstva. I hvaliti se sada takvom cifrom od skoro 1300 delegata kao izrazom demokratičnosti je tužno.

Eto zašto tvrdim da je izraz manifestacija demokratije daleko od kuće u kojoj će se održavati stranački kongres. Nije demokratičnost samo u tome da postoji više kandidata (ali jeste primarno važno da postoji mogućnost izbora za one koji biraju). Demokratičnost podrazumijeva jednu atmosferu, u kojoj lideri i kandidati slobodno i nepristrasno iznose ono što je dobro i ono što nije dobro, kao polaznu tačku onoga što bi trebalo i kako bi trebalo raditi dalje. SDA BiH je sa pozicije stranačkog rukovodstva (manje/više na svim nivoima) zapala u stanje samodopadljivosti i samozadovoljstva, a sve što bi se moglo prigovoriti odnosi se na druge. To neće nimalo pomoći samoj SDA. Obećanja i smjer kretanja data na posljednjem kongresu, upravo od g-dina Izetbegovića, sada niko ne pominje. To je pitanje elementarne odgovornosti spram članstva i javnosti. Sada se priča svodi na „sudar“ dva kandidata, jednog koji tvrdi da ima oko 90% podrške u novim kandidaturama i drugog, za koga prvi tvrdi da neće prijeći prag dovoljnog broja kandidatura. Uz to je dao obrazloženje zašto neće prijeći taj prag: jer je po interpretaciji g-dina Izetbegovića, g-din Mehmedović počeo kampanju protiv SDA a ne protiv njega lično. Čudna interpretacija. Baš podsjeća kada Milorad Dodik kaže da optužnica protiv njega nije optužnica protiv Milorada Dodika nego protiv RS-a i srpskog naroda.

Gospodine Predsjedniče, dragi Bakire!

Jasno mi da nisam neko ko Ti može dati savjet, još manje neko od koga bi možda taj savjet primio. Zato Te molim, vodi računa o tome što govoriš. Ako se slažeš da je Amerka važna za Bosnu i Hercegovinu, a slažeš se i javno to tvrdiš, onda nemoj banalizirati izjave njihovog ambasadora u Bosni i Hercegovini, makar on bio g-din Marphy, i makar ne bio uvijek u pravu. Ti znaš bolje od mene da on ne provodi nikakvu samovolju, nego američke interese u Bosni i Hercegovini kao dio njihovih interesa u regiji. Razumijem ja da voliš svoju suprugu, i to je logično i prirodno (ma šta govorili), ali mi se čini da si zavolio vlast, a vlast se ne smije voliti.