Kafana Lovac

Kafana Lovac se nalazila tačno na mjestu današnje zgrade BH pošte u Tešnju. Pripadala je državnom ugostiteljskom preduzeću Zvečaj Tešanj. Po ondašnjem internom pravilu u svim kafanama koje su pripadale Zvečaju nije bilo stalne postave konobara ili kuhara. Ljudi su dolazili i odlazili iz objekta u objekt po nalogu uprave firme, a bez nekog spolja vidljivog obrasca u tom kretanju zaposlenih. 🤷

Shodno tom internom kodeksu ponašanja nije se moglo desiti da neki konobar bude duže vremena od recimo godinu dana u nekom lokalu Zvečaja. Izuzetak je bio hotel, koji je svojom B kategorijom odskakao od ostalih kafana u sastavu Zvečaja, pa im se postava nije ni mogla previše mijenjati.

Osim hotela postojala je još jedna kafana koju su svi gosti decenijama identifikovali sa konobaricom koja je u njoj radila.
Riječ je naravno o Zvečajevoj kafani ‘Lovac’. Znala je ta konobarica biti povremeno raspoređena i u kafanu Kicoš kod policije ili u stari hotel, ali se opet brzo vraćala u svoj Lovac.
Čak i naziv konobarica nekako nije išao uz nju i njen odnos prema gostima. Shodno tome gosti su joj tokom godina dali i familijarni nadimak.
Već sada većina Tešnjaka prepoznaje da je u pitanju tetka Nisva ili Nisveta Bešlagić (djevojački Hadžiahmetović). 😀

Tetka Nisva je na poslu uvijek bila sređena i elegantna. Crna plisirana suknja i bijela košulja dugih rukava su bili njen najčešći dress code. Ovisno o godišnjem dobu uz to su išle najčešće crne cipele ili sandale. Peta je bila relativno visoka, ali uvijek šira, nikada tanka. Znala se pojaviti i u plavim borosanama, ali je preferirala svečaniji izgled. Kosa je uvijek bila natapirana u blage valove, srednje do kratke dužine, svijetloplave nijanse, sa nekoliko obaveznih šnala. Cvijet u kosi, nekad prirodni nekad umjetni, bio je nezaobilazan. Usne su uvijek bile namazane jarkim nijansama karmina, najčešće crvene boje. Lice napuderisano u bijelo sa blagim tonom crvene boje na jagodicama.

Imala je veoma svijetao ten i voljela je nositi nakit. Biserne ogrlice i zlatne narukvice su obavezno bile na njoj, kao i pune ruke prstenova. Minđuše je često mijenjala, od bijelih bisernih do halki. Neko bi rekao i da je pretjerivala u kićenju nakitom. 🤷
Tetkina strast i odmor od teškog posla su bila putovanja. Često je putovala na sve strane, pa i u Tursku. Vjerovatno je nakit na njoj bio upravo sa tih putovanja u Tursku.
Vidljiva su bila i uočljivo savijena leđa u vratnom dijelu. Profesionalna deformacija zbog višedecenijskog savijanja pri usluživanju gostiju. Kao i kod većine ugostiteljskih radnika koji duže rade taj posao.

Bez obzira što je na poslu stalno bila u dodiru sa ljudima tetka Nisva je voljela za svoj groš sijeliti i van radnog vremena. Upamćena su njena sijela u stanu kod Fatime Mandžukić skupa sa Safidom Brkić. Ta njihova sijela su bila pravo vrelo dobrog raspoloženja. Tu su sve tri žene obnavljale energiju za nastavak sukobljavanja sa svakodnevnim životnim tegobama.

Negdje u prvoj polovini 1980-tih tetka Nisva i Fatima Mandžukić su otišle u Mađarsku. Kad se kaže Mađarska tada se mislilo na banju Harkanj. Neko je išao i u obližnji Šikloš, dok su u Pečuh išli samo rijetki. Njih dvije su otišle autobusom na tada uobičajenu šoping turu. Cilj je bio kupiti robu koja se onda donosila iz Mađarske. Sir Karavan, Vajkrem, med od pola kilograma upakovan u male plastične mede ili suđe, koje je tamo bilo solidno a dosta jeftinije.

Da bi to ostvarile one su ponijele njemačke marke koje će zamijeniti u mađarske forinte. Zvanični kurs za razmjenu u bankama je bio katastrofalno loš, otprilike 1:10, u odnosu na razmjenu ‘na crno’. Što je značilo da si nakon razmjene maraka kod švercera mogao kupiti deset puta više robe. Tako je razmjena novca kod švercera bila vrlo privlačno rješenje. Naravno da je i u Mađarskoj bilo policije, kao i agenata u civilu, a kazna za strance uhvaćene u razmjeni je bila oduzimanje deviza. Zato se razmjena nije smjela obavljati javno, nego su se tražila skrovita mjesta. Tetka Nisva je bila otresita i ona je uzela na sebe da za njih dvije izvrši razmjenu. Naišle su na neku staru kuću u koju su ih šverceri zovnuli da uđu kako ih policija ne bi vidjela. U momentu kad im je pružila marke očekujući adekvatnu sumu forinti, oni su zgrabili njene pare iz ruku i istrčali na drugi kraj kuće. Uzalud je tetka na sav glas drečala ‘policijaaa, gangsteri nas pokradoše, policijaaa’. Ostale su bez para i kući se vratile bez robe. 🤷

Anegdote vezane za kafanu Lovac i rad tetke Nisve su urbana legenda Tešnja. Tetka je bila inspirator i svjesni kreator priča o sebi. Pored tetke Nisve u Lovcu su često radili Smajo Kaćo, Roci ili Haso Kaćo i još poneki. Ali za njih se u čaršijskom miljeu ne veže skoro nijedna priča. Kuharica u Lovcu je decenijama bila Zehra Hadžiselimović. Ni ona se ne spominje u nekoj priči iz Lovca.
Sve legende u sebi imaju zrnce istine. Priče o tetki Nisvi vremenom su dobile patinu simpatičnosti i nevjerice u njihovu istinitost.

Zbilja, da li su istinite?

Posebno ona općepoznata kada gost naruči konjak i kiselu, a tetka mu donese samo jednu čašu. Na pitanje iznenađenog gosta gdje mu je kisela, tetka odgovara ‘sve ti je tu’. 😁

Ovo je naravno bilo moguće, ali samo u situaciji ako je gost bio već toliko ‘pri kahvi’ da i ne zna šta mu se donosi. 😵‍💫

Ili ona kada je gost želio izbjeći razblaživanje konjaka i pomno je pratio šta se dešava od momenta njegove narudžbe. Po urbanoj legendi tetka je i za takve bila spremna. Koristila je dublju limenu tablju za serviranje pića, u koju na dno nalije vode. Taman kada gost pomisli da je sve u redu, ona na putu do stola zagrabi vode iz tablje i dopuni čašu. 😁
Takođe malo vjerovatno, ali nije nemoguće. 😀

Kada je naveče htjela od gostiju izvući još dodatnog pazara, nekoliko puta ugasi i upali svjetlo u kafani. Onda glasno poviče ‘hajmo fajront, nisam ni ja više prijašnja’. 😂
Zatim zađe od stola do stola i svima tiho prošapće ‘nisam mislila na vas, samo vi još sjedite’. Svi su naravno odmah još naručivali, sretni što se fajront ne odnosi na njihov sto. 😁

Ako je dan bio sjetan ili turoban pa mušterije baš nisu bile raspoložene za naručivanje, tetka je i za to imala recept. Vadila je iz šanka svoj def i počinjala igrati i pjevati uz zvonke zvuke defa, na što su oduševljeni gosti uvijek reagovali aplauzom. Tako je ljude odvraćala od tmurnih misli i sebi pospješivala dnevni pazar. 🥃🍷

Bez obzira na sve silne anegdote, ili možda baš i zbog njih, kolege su o tetki Nisvi imale visoko mišljenje. Da je tetka sposoban ugostitelj i da u svojoj smjeni uvijek pravi velike pazare za firmu.

Posebna priča je bila u sezoni branja šumskih gljiva. U to vrijeme nije bilo uzgoja šampinjona i gljive su bile isključivo sezonska poslastica. Tetka je neke goste Lovca u sitne sate znala počastiti vrućim, upravo pečenim šumskim gljivama. To je tim gostima momentalno podizalo ugled u kafani, pa su odmah naručivali novu turu pića, ponekad i za cijelu kafanu. 🤷

Tetkin interes je bio da ljude veže za kafanu Lovac. Tako je pojedincima u sitne sate često pripremala vlastiti čaj za trežnjenje od mješavine trava. Čim vidi da je nekom klonula glava, što od pića što od umora, tetka ga je tapšala po leđima govoreći ‘sad će tebe tetka popraviti’. Sastav trava u čaju je bio njena tajna. Mada neki kažu da se najviše osjećala biljka čelinac. Mnoge je ‘popravila’ svojim čajem i tako je ljudskim odnosom sticala mušterije koje su joj se rado vraćale. 🍒
Jedan od sigurnih sastojaka tetkinog ‘čaja za trežnjenje’ je bila i zova. Tu zovu smo Jasmin Mandžukić i ja brali na griču iza novog hotela. Za pun ceker nabranih zovinih bobica nagrada nam je obično bila zelena papirna petodinarka tzv. petostojka. 💰

Početkom 1980-tih tetka Nisva je preko agencije otišla na ekskurziju u Španiju. Tamo je kupila ‘potjernicu’ sa svojom slikom u boji, kao da je traži španska policija. Kad je neko društvo u kafani bilo posebno razulareno imala je slijedeću taktiku. Zovne najglasnijeg među njima i kaže mu ‘ti mi izgledaš pismen, hodi da vidiš ko sam ja u inostranstvu’. Onda mu pokaže tu potjernicu. Kažu da je djelovalo. 😂

Kasno naveče ili rano ujutro kada je tetka stvarno htjela fajront započinjalo je čuveno Tetkino kolo. Uz muziku sa noćnog programa radija, jednom rukom na struku a drugom sa maramom u zraku, pravila je krugove između stolova. Redom su se svi uključivali u kolo. Kada tetka vidi da su svi gosti u kolu, otvori ulazna vrata i pokrene kolo preko ceste prema mostu. U momentu kad vidi da su svi gosti zaigrani i van kafane ona se trčeći vraća u objekat i zaključa vrata. Zatim otvori prozor i izbaci odjeću od gostiju vani. Uzalud su bili povici gostiju tetka otvori, tetka otvori… Tetkin legendarni odgovor kroz prozor je uvijek bio isti ‘fajront, nisam ni ja više prijašnja’. 😂

Znalo se desiti i da neko raspojasano društvo počne kavgati za stolom između sebe. Najčešće prezimenjaci na slovo H. iz jednog mjesta poznatog po obradi kamena. Tresle su se čaše i flaše kada počnu udarati šakama po ionako klimavim stolovima i zamahivati praznim pivskim bocama jedni prema drugim. 🫨
Čim to uoči tetka im odmah prilazi i kaže ‘haman ste vi meni gladni’? Pa onako sitna i nakićena hrabro počne brisati sto ispred njih, poput jagnjeta među vukovima. Oni se iznenade tolikoj njenoj smjelosti, zastide se, i počnu naručivati šta će ko pojesti. 😁

Kafana Lovac je zbog svog centralnog položaja u čaršiji uvijek bila puna posjetilaca. Na spratu iznad kafane je bilo i nekoliko soba čija je funkcija bila nejasna. Neki kažu da se gore igralo karti, ili da su neki iz Zvečaja gore smještali goste za svoj račun? Neki tvrde i da se tu moglo doći sa ženskom?
Zbog velike frekvencije prolaznika stakla od kafane su često služila i kao oglasni prostor. Najčešće za najave utakmica Toška, rukometaša, rukometašica i večeri tombole. Ali su se lijepile i plakate za koncert grupe Srebrena mašina na Trzni u Dobropolju. Lično ih je postavljao Meho Ahmetagić Brada. 🎸🥁
U Lovcu je dugo godina nekoliko noći u sedmici održavana i TOŠK-ova tombola. Mjesta nije bilo ni za stajanje. Ljudi su listiće popunjavali oslonjeni na ulazna vrata, na zidove, na prozorske štokove, na vrata toaleta, ili čak stojeći i bušeći brojeve čačkalicom. 🤷 Duhanski dim se nožem mogao rezati. Od svih silnih posjetilaca možda samo njih nekoliko nije pušilo. Država zbog prebogatih poreskih prihoda nije ni razmišljala o zabrani pušenja. Pušenje je bilo javno prihvaćen porok i čak reklamama potican od strane države!

Legenda takođe kaže da se u Lovcu ponekad i datum sa računa dodavao na ukupan iznos računa.
😁
Jedno popodne u Lovac su došla dva veoma tiha gosta. Na radost Hase Kaće koji je bio u smjeni, lijepo su pojeli, popili i platili. Sve je izgledalo dobro osim što su se često osvrtali i gledali na druge stolove. Kad je trebalo da krenu izvadili su legitimacije inspekcije i Hasi naplatili mandatnu kaznu zbog neizdavanja računa. Kazna je iznosila ondašnjih 50 000 dinara. 💰😮
Kažu da je Hasin komentar bio vrlo kratak. ‘E baš ste me prešli. Vas dvojica sada odoste, a ja ću ovim što ostaju večeras kožu zguliti da vratim svojih 50 000 dinara.’ 😂

– Prva fotografija je iz 1979. godine kada je kafana Lovac još bila u punom pogonu. Na njoj je vidljivo taksi stajalište odmah preko puta Lovca. Kao i gradilište novog Doma kulture koji će biti otvoren iduće 1980. godine.

– Na drugoj fotografiji je tetka Nisva na svom radnom mjestu, za šankom u kafani Lovac.