Izložba Lale Srkalovića

Ciklus slika Hommage jednom gradu Miralem Lalo Srkalović je pripremao za planiranu izložbu još 2019., pa je sve pomjereno za 2020. godinu, a onda su pandemija i sudbina odgodile susret slika i grada kojem su posvećene, sve do ovog maja 2024. godine. Na vrhuncu umjetničkog stvaralaštva Lalo Srkalović se vratio počelu svog vizuelnog otkrivanja svijeta – rodnom mjestu.

Ciklus slika o Tešnju je neprocjenjiv uvid u autentični umjetnički proces. U malom formatu Lalo Srkalović istražuje vedutu grada određujući specifičnu geometriju i kolorit. Dok raste format slike, potez dobija širinu i slobodu. U konačnici, na pojedinim platnima, kompozicija je tek eho u kojem boje i linije postaju slika Grada, ali tek u našoj uobrazilji. Dok naposlijetku ne shvatimo da pred nama nisu slike nastale kao odraz realnog svijeta, kamene utvrde i grada pod njom, već čisti fluid sjećanja, emocije koja kao Kudret voda izvire iz dubine podsvijesti, istovremeno ruši privid materije i pročišćava duh spreman za novi početak.

Hommage jednom gradu

Mogućnost izbora je ljudska privilegija. Možemo birati zanimanje, ideologiju, religiju, prijateljstva, podneblje u kome ćemo živjeti, samo ne možemo birati majku koja nas je rodila i zavičaj gdje ćemo biti rođeni. Možda je stoga, iz nekih neznanih sudbinskih zakonitosti uvjetovano da baš njih, majku i zavičaj, bezgranično volimo. I kada ostanemo bez njih, kada majka ode od nas, a mi od zavičaja, te neke čudne niti povezanosti ostaju u nama. Da nas čuvaju od tegoba i svakog zla.

Miralem Lalo Srkalović je mladošću vezan za Goražde, ali rođenjem za Tešanj. Tešanj je mjesto njegova prvog susreta sa životom i to je ono što nas trajno obilježava. Njegov odlazak iz Tešnja, boravak u Goraždu, studij slikarstva u Sarajevu, pa njegova društvena i umjetnička afirmacija u Austriji, u Grazu, stvorili su od ovog slikara humanistu čiji kosmopolitizam nije gušio njegov osobni identitet, jer ne samo njegov emocio, nego i njegov racio su čvrsto vezani za njegov ljudski korijen. Zbog toga u recepciji njegova umjetničkog opusa ne treba nas čuditi njegova vezanost za rodni grad i čitav ciklus slika posvećen tom gradu.

Izložba je hommage jednom gradu, slikarski manifest ambijentu u kome se umjetnik prvi put suočio sa tajnama života, tajnama za čijim odgovorima tragamo cijeli svoj vijek uporno tražeći odgovore. Danas već, Lalo Srkalović je u velikoj prednosti, on više nije usplahireni dječak zbunjen mnogobrojnim zagonetkama, sada je to čovjek čije nam iskustvo govori o njegovoj spoznaji da je umjetnost odgovor na sve naše slutnje.

On zna da nas univerzalnost estetskih vrijednosti čini plemenitijima, on se u disputu sa sopstvenom savješću okrenuo autentičnom slikarstvu, u toj kontemplaciji on se priklonio humanističkoj tradiciji slikarstva koje zahtijeva definiran likovni izraz, talent i vještinu u dostizanju uvjerljivosti slike.

Očit je utjecaj Renesanse na slikara, on je impresioniran vrhunskom umjetnošću tog doba, njegovi odlasci u Veneciju i Toscanu gdje su stvarali genijalni slikari Renesanse, rezultirali su izvrsnim slikama tog ambijenta, pa su taj slikarski manir i ta kompoziciona struktura ovladali i u ciklusu slika o Tešnju. Likovni elementi na ovim slikama, boja i crtež, ne stvaraju samo iluziju pejsaža, Srkalovićev slikarski senzibilitet prema motivu nas uvodi u dijalog forme i prostora, svjedoci smo naracije jedne likovne scene, vizuelne pripovijetke u pejsažu s ciljem traganja za povijesnim sudbinama, su samo povod za slikarevu iskrenu želju da nas uvede u prostor bezvremenog.

Iz neke mistične povijesti Tešnja, grada koji je znao biti društveni i kulturni centar čitave regije, Srkalović nam slikarskom imaginacijom, sugestivnim izrazom i čarolijom boje, čitavom kolorističkom polifonijom, snažnom pikturalnom energijom punom kolorističke gracioznosti, pruža nadu da taj pejsaž, taj prostor ima šansu susreta sa novom Renesansom.

A ona nam je svima potrebna.

Međutim, ta fasciniranost Renesansom je samo inicijacija likovnog tretmana u stvaranju ovog ciklusa slika. Postmodernistički povratak figuraciji je refleksija mimetičke forme klasičnog shvatanja antičke estetike stvaralačkog oponašanja stvarnosti, te slike su samo formalno pejsaži jednog grada, to je ustvari vizualizacija kolektivne memorije data prepoznatljivim slikarskim rukopisom Lale Srkalovića. Slikar se upušta u vivisekciju sebi bliskog prostora stavljajući njegove znakove eksterijera u drugi plan da bi mogao zaroniti u tajne koje se kriju u strukturi samog grada kroz vrijeme, prostor i ljudsku začuđenost sudbinom.

Svjestan da za otkrivanje tajni koje želi otkriti nije dovoljan samo “povratak slici” koja počiva na karakteristikama figuracije, slikar uspostavlja ravnotežu između figuracije renesansnih korijena i suvremene apstrakcije, te su u ciklusu zastupljene i slike na kojima ulogu crteža preuzima boja sa svojom plošnom značajkom. Javlja se koloristički ekspresivna apstrakcija koja nas vodi do granice, pa i van granice prepoznatljivosti.

Ali ta prepoznatljivost nije uskraćena dominacijom koloriranih ploha, boja nas svojom funkcijom navodi na emotivni I racionalni napor istovremeno, vodi nas u avanturu traženja tajni za kojima slikar traga.

Prisustvujemo umjetničkoj harmoniji prostora i ljudske fascinacije životom postignutoj majstorskim tretmanom boje.

Zelena boja na ovim slikama nema ulogu “koloriranja” prostora, ona nam u susretu sa tim prostorom, prostorom čija je osnovna karakteristika burna povijest i utjecaj na ljudske sudbine koje često znaju biti tragične, donosi smirujući efekt.

Nasuprot zelenoj, crvena boja nas svojom raznovrsnošću svjetlosnih valera potiče na snažne emotivne reakcije i pojačava intenzitet odnosa posmatrača i slike.

Upotreba žute boje u ovom ciklusu ima ulogu aktiviranja racionalnijeg posmatranja slike, ona nam pomaže u dešifriranju svih poruka koje se kriju na slikama što nam diskretno otkrivaju prošlost, a i sadašnjost koja nam izmiče.

Sadašnjost se samo nazire, svjedoci smo samo obrisa stvarnosti, elementi pejsaža se otapaju kao snijeg u rano proljeće pa nam ostaje samo boja kao oslonac u borbi protiv egzistencijalne tjeskobe i potvrda da metafizička sigurnost u nekakav smisao nije izgubljena.

U našem vječnom traganju za egzistencijalnom suštinom slikarstvo nam je siguran oslonac, čemu je pouzdan znak i ovaj ciklus slika Lala Srkalovića.

Ibro Mulaomerović

Biografija: Prof. Miralem Lalo Srkalović – Akademski slikar rođen je Tešnju 1948. godine. Od 1955. živio je u Goraždu, 1979. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi Prof. Ismara Mujezinovića. Od 1992. živi u Grazu (Austrija).Svoju bogatu umjetničku karijeru započeo je sa samo 14 godina kada je imao svoju prvu samostalnu izložbu, kojom je praktično utemeljio svoj životni put.

U Goraždu je radio kao direktor Doma kulture, Profesor istorije umjetnosti i arhitekture u srednjim školama te kao urednik za kulturu u “Drinskim novinama”. Bavio se ilustracijom knjiga, scenografijom za pozorišta, dizajnirao plakate za pozorište i film. 1989. godine Srkalović osniva Likovni klub i galeriju “Art Media” u Goraždu.

Nakon preseljenja u Graz, Austrija, 1992. godine, zajedno s porodicom 1997. godine otvara Atelje-Galeriju – ARTis, centar susreta umjetnika i mjesto za likovno umjetničko obrazovanje. Svojim zapaženim kreativnim i edukativnim radom i učešćem na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, značajnim kulturnim događajima Srkalović je značajno oblikovao austrijsku savremenu likovnu scenu.

Od 2014. godine, u zajedno sa suprugom, akademskom slikarkom Idom Srkalović, realizuje umjetnički projekat “In Parallel Sarajevo-Graz”, sa fokusom na razmjenu mladih umjetnika, uz podršku vlade Štajerske i Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Miralem Srkalović je učestvovao na važnim samostalnim i grupnim izložbama širom svijeta, uključujući London, Pernik (Bugarska), Pariz, Graz, Beč, Voitsberg, Salzburg (Austrija), Mexico City, Szombathely (Mađarska), Vancouver i Toronto (Kanada) kao i na brojnim umjetničkim sajmovima u Austriji. Izložba slika iz ciklusa Okamenjeni spavač iz 2002. ostvarila je značajan uspjeh i priznanja.

Dobitnik je nagrade za slikarstvo EMMA 2007 – European Masters of Modern Art.