Da sam ja NEKO

Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve za sebe;
mali ih čovjek postavlja drugima.

Konfučije

Enis Bešlagić – bosanskohercegovački pozorišni, televizijski i filmski glumac iz Tešnja, “gostovao” je u svom Tešnju 7. do 9. juna sa predstavom: Da sam ja neko. Tri dana zaredom je sala Centra za kulturu i obrazovanje bila puna. Enis je, kroz nepunih dva sata, intenzivnog i neprestanog nastupa pokazao sjajnu pripremljenost, koncentraciju i energiju do samog kraja. Naravno, to se od Enisa kao poznatog profesionalca i očekuje.

Ono drugo, meni mnogo važnije, jesu poruke koje je Enis na veoma zabavan način predstavio (sa kratkim eskalacijama u područje života kada nikome nije do smijeha). Osnovna poruka, i ona se provlači tokom cijele predstave, dolazi o važnosti i nužnosti moralne obnove društva. Obnova ekonomije je važna, obnova infrastrukture, institucija,… ali sve to gubi smisao bez moralne obnove društva. Društvo, čiji su se stanovnici po popisu 2013. godine izjasnili sa 97,5% kao vjernici, trebalo bi da prvo počinje sa moralnom obnovom i u skladu s tim uređuje sve društvene segmente života, promoviše red, sigurnost i pravdu. Enis ne ulazi ni u čiju krivnju gledajući u budućnost, ali naglašava da svi imaju priliku sudjelovati u onome što su vrijednosti u temeljnim međuljudskim odnosima. Ako vjernici to nisu u stanju, pitanje je o kakvim se to vjernicima radi?

Autor i glumac predstave sve to priča iz osobnog iskustva, “prolazeći naglas” kroz svoj život od djetinjstva do danas. Naravno, nemoguće je život ispričati u dva sata. Enis se zadražava na nekim tačkama koje su važne bile za njega, ali koje odslikavaju način života jedne, gotovo cijele, urbane generacije. Uz to, kontrakst dva različita društveno-politička sistema je očigledno prisutan. Taj kontrast ukazuje, sam po sebi, na unutrašnju kontradiktornost. Prvi sistem, jednopartijski, sistem koji je gušio vjerske slobode i slobodu govora je imao više društvene etike i reda nego višestranački demokratski sistem koji afirmiše vjerske slobode i slobodu govora (ili bi bar tako trebalo biti). Stoga se tokom predstave iznova prozivaju “vjernici”. Taj poziv je univerzalan. Enis ne proziva “vjernike” kako bi negirao vjerske slobode, on poziva vjernike da usklade i afirmišu međuljudske odnose u skladu sa iskonskim pozivima Stvoritelja nebesa i Zemlje. On koristi svaku priliku da upozna/objasni elementarne stvari “vjernicima” kao što je značenje riječi “Allahu ekber” ili pak razliku između Isusa Hrista/Krista (Biblija) i Isa a.s. (Quran). Poziva ih, ako se već izjašnjavaju kako se pokoravaju Jednom Bogu, da to nasljeđe ne bude prosti prijenos životnog iskustva roditelja, zajednice ili društva. To treba da budu vrijednosti u odnosima među ljudima na Zemlji koji imaju svijest o tome da su svoj život nastavljali reproducirati od jednog čovjeka i jedne žene.

Na kraju predstave, doživio sam osobno veliko i ugodno iznenađenje. Enis mi je ranije poslao četiri VIP pozivnice, bio sam obradovan. Prvo što sam pomislio, ovaj čovjek ne zaboravlja ni ono što čega bih se teško i ja sam sjetio. Otišao sam na predstavu sa suprugom Emirom i unučadima: Sumejom i Ajdinom. Uz poseban uvod, Enis je objavio da nagradu “Enisov najsmijeh” dodijeljuje upravo meni – za doprinos koji sam radeći poslove općinskog načelnika u Tešnju dao zajednici. On je svoju predstavu završio riječima: Neka svako radi svoj posao! U tome sam prepoznao povod da se nađem među dobitnicima Enisove nagrade. Posao općinskog načelnika nije da koristi javna ovlaštenja kao znanje u različitim područjima, nego da ta ovlaštenja etički koristi u okviru zakona, da podrži talente, afirmiše kompetencije drugih iz različitih područja, usklađuje prioritete i prati napredak. Primio sam mnogo nagrada u prošlosti. Ova je posebna, iznenada a u pravi trenutak, od osobe koju nosim u srcu. Od prvog njegovog osmijeha u općinskoj kancelariji, tada oko stipendije kao simboličke podrške talentima u to vrijeme za nastavak obrazovanja, osmijeh na licu Enisa Bešlagića nije nestajao. I kada mu je bilo teško, samo nakratko bi taj osmijeh nestao, ali brzo se vraćao u njegov život i onih koji su oko njega. I od osobe koja je iznimno mnogo uradila na promociji Tešnja. Iako je Enis otišao iz Tešnja prije skoro 30 godina, iz njega Tešanj nije otišao ni jednog dana.

Hvala Ti, Enise! Sjajno si odradio tu općinsku stipendiju J