Dan republike

U kabinetu za jezike Osnovne škole Huso Hodžić Tešanj okupilo se šaroliko društvo. Povod okupljanja je organizovanje priredbe za 29. novembar 1977. godine – Dan Republike. Na fotografiji je literarna sekcija Osnovne škole Huso Hodžić Tešanj. Priredba i recital se održavaju u holu škole, noć uoči praznika. Sve je spremno. I recitacija i monolog, i pjesme i pozdravi domovini.

Uvjet da učestvuješ u školskoj priredbi je bio da si odličan učenik i da imaš talenta! Tim redom! Dobre ocjene su te vodile na školske priredbe, kvizove i dodatnu nastavu a loše samo na dopunsku nastavu. Odlični učenici su bili javno pohvaljivani. I to na način da je dežurni učenik obilazio sve razrede čitajući spisak odličnih đaka. Loši učenici su od strane razrednika bili prozivani i sramoćeni pred cijelim razredom. Bilo je i grubih uvreda na račun nečije inteligencije. Korištene su sve metode da se učenici natjeraju na učenje. Znanje se u školi cijenilo, a nerad i lijenost bili javno kritikovani.

Na slici prvi zdesna je nastavnik maternjeg jezika i glavni kreator priredbe Rušto Pobrić. I tog dana je kao i uvijek lijepo obučen i elegantan. Učenici su ga voljeli zbog njegovog veselog karaktera i ležernog pristupa u učionici. Nastavnik Rušto sjedi pored školske pisaće mašine na kojoj je upravo dovršio scenario priredbe i podijelio ga članovima sekcije. Do nastavnika Rušte su voditeljice priredbe, učenice Zita Huseinović i Elvira Galijašević. Tu je još jedan nastavnik maternjeg jezika Momčilo Spasojević, kao i muški voditelj priredbe, učenik Armin Badžak. Ovako značajna priredba nije mogla proći ni bez urednika sveprisutnog Radio Tešnja Ramiza Brkića.

Zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu je održano prije samo 34 godine. Udareni su temelji federacije šest republika – SFRJ! Nije to mala stvar. Još uvijek je živa barem polovina učesnika sjednice AVNOJ-a u Jajcu. Ti događaji su još itekako svježi u sjećanju ljudi. Radio Tešanj je došao u školu da snimi i emituje dio programa za one koji neće biti na priredbi. Zato što to neće biti obična nego svečana priredba.

Svečana, iz razloga što će na njoj biti izvršen prijem u pionire! Prima se generacija prvačića rođena 1970-te godine. Na priredbi će se pjevati i recitovati pjesme koje slave svoju državu i njenu mladost. Prvačići će stajati svečano poredani, odjeveni u modre suknje ili hlače i bijele košulje. Dobiće crvenu maramu i plavu kapu s petokrakom zvijezdom. Kao i crvenu knjižicu u kojoj je zapisana pionirska zakletva koja je počinjala riječima: ‘Danas kad postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ’. Događaj kojeg se svaki Titov pionir sa radošću sjeća.

Roditeljima takođe nije bilo svejedno. Dan Republike je bio neradni dan. Najčešće su se uz njega dobivala još dva slobodna dana koji su se spajali sa vikendom. Tako su radnici za 29.11. uvijek dobivali pet slobodnih dana u komadu! Pa kako da ne voliš takvu državu?

Nakon samo deset godina iznova se dokazala činjenica da na ovim prostorima bolujemo od viška historije. Na jugoslavenskom tlu sve se promijenilo. Historija je napravila novi skok u nepoznato. Titovi pioniri su odrasli i ‘zaboravili sve zajedničke derneke i sve zajedničke akcije’ i počeli ismijavati Dan Republike. Čak su 1987. godine skovali istoimenu pjesmu koja cinično govori o vlastitoj zemlji i njenim ljudima. Umjesto ljubavi počelo se širiti opasno nezadovoljstvo i cinizam. Znači bilo je i do nas.