Škola je na pragu

Moja mati je u školi imala nas trojicu. U septembru je uvijek znala veselo zavikati ‘draga škola’. Svi znamo zašto. U kuću se sa školom vrati redovno stanje. Ljetni haos je završen. Svako dobije svoju porciju obaveza. Majka i dalje radi po svom tajmingu, ali radimo i mi.

Lijepo je imati ambicije. Sjetimo se samo pjesme Doktor za rokenrol. Od grupe Vatreni poljubac. U njoj Milić Vukašinović pjeva upravo o tome. ‘Svaki roditelj što nije mogao biti, u djetetu svom on svjesno tu iluziju će kriti’. Upravo tako. Nemojte preko djece realizirati vlastite ambicije. Ili se preko njih rješavati svojih kompleksa. Dječija leđa su slabašna. Ako se djeca pretovare, negdje pucaju. Odmah ili kasnije. Fizički ili psihički. Ako djeca imaju ambiciju, to će se vremenom osjetiti. Pa ih tada možete nježno pogurati u tom smjeru. I zapamtite da ocjene nisu jedino mjerilo znanja. Niti je svaka petica prava petica. Neko je razumio gradivo ali ga nije u stanju kvalitetno prezentirati. Neko lekciju ispuca iz sebe kao rafal mitraljeza, ali je nije razumio. Povremeno pratite djetetove ocjene i ponašanje u školi. Malo kontrole nije naodmet. Niko nije savršen. Jedinice prihvatite kao upozorenje. Ponekad će i u životu dobiti jedinicu.

Pronađite dobre strane ljudima koji vam uče djecu. Recite djeci da imaju dobre učitelje, nastavnike ili profesore. Recite kako ste i vi voljeli svoje predavače. Makar to i ne bilo potpuno tačno. Šalite se s djecom o školi. Kroz šalu će vam se bolje povjeriti nego kroz ‘ozbiljne’ razgovore za stolom. Kad dođu iz škole nemojte ih pitati šta ima u školi. Na takvo uopćeno pitanje dobićete i uopćen odgovor, nema ništa. Pitajte ih konkretno. Šta si danas radio iz historije? Je li profesor pitao matematiku? Jesi li nešto drugo odgovarao? Kako ti uči drug ili drugarica? Tako ćete sigurno dobiti bolju informaciju.

Ohrabrujte svoju djecu. Recite im da je škola važna. I da će uvijek biti važna. Zbog općeg trenda kupovine diploma, škole i predavači su trenutno na margini zbivanja u društvu. Ako još i vi u kući dodatno potcjenjujete one koji uče vašu djecu, šta možete očekivati? Čemu se nadati? Samo još goroj situaciji kad vam i unuci dospiju za škole.

Potaknite djecu da se druže. Neka se posjećuju. Neka drugarica ili drug dođu u vašu kuću na ‘konak’. Neka i vaše dijete uzvrati. Zašto da ne? Biće im to jedna od najljepših uspomena iz školskih dana.

Slobodno im recite da su mobiteli nužno zlo. Ne navodite sebe i svoju generaciju kao primjer. To ne prolazi. Školarci su svi odreda rođeni u eri dominacije pametnih telefona. A opet, ako ste vi stalno na mobitelu, šta možete očekivati od svog djeteta? Donesite ponekad knjigu kući. Stavite knjigu na vidno mjesto. Neka je i ljubavni roman. Barem ga započnite čitati.

Pronađite zabave i obaveze gdje će im mobitel biti suvišan. Biti izviđač? Savršeno. Priroda, vještine, druženje. Niža muzička škola? Odlično! Sigurno neće postati virtuozi na klaviru ili harmonici. Ali će im tih nekoliko sedmičnih susreta sa nastavnicima muzike vrijediti neuporedivo više nego da su u kući sa mobitelom.
Neka vam djeca idu na školske izlete i ekskurzije. Neka idu na maturske večeri. Neka se raduju svakom školskom danu i životu.