Interesantno prisjećanje

Dio mog obraćanja na Skupštini OO SDA Tešanj 20. aprila 2008. godine.

Naiđoh pregledajući osobni arhiv. Prije 6027 dana, ili punih 201 mjesec dana, govorio sam na sjednici Skupštine OO SDA Tešanj (kao član Izvršnog odbora i kandidat SDA za načelnika na lokalnim izborima 2008. godine). Slijedi dio obraćanja:

Ne mogu vam zahvaliti na podršci u ovom slučaju jer nisam sretan zbog ove činjenice (kandidat za načelnika), prije bih kazao da sam zabrinut, ali vam hvala na povjerenju koje imate u moj pristup poslu. Vjerujem da ste svjesni i mojih manjkavosti, te da će vaša očekivanja biti u skladu sa tim. Mi smo na kraju jedne unutarstranačke procedure, koja je uz sve svoje propuste i slabosti, pokazala veliku snaga unutar sda. Ipak, rijetko se dešava da se ove stvari odvijaju bez velikih bura unutar jedne partije. Hvala dragom Bogu i odajem priznanje aktuelnom načelniku Ademu Huskiću, koji je dao najveći doprinos. Naime, Amir i ja smo na dobrim pozicijama u našoj firmi. Mi nismo imali nekog ličnog motiva boriti se posebno za tu funkciju. Ali prof. Adem Huskić se nalazi na toj poziciji, i u njegovoj situaciji 95% kandidata bi učinilo sve da tu i ostane. Adem Huskić to nije radio. To je vrijednost, ne samo njegova nego i poruka svima nama kako se trebamo ponašati. Stoga hvala prof. Huskiću za ovaj veliki doprinos.

Pred nama je veliki posao – valja uvjeriti ljude da ima smisla izaći na izbore, da ima smisla glasati za sda i njene kandidate i pored svih teškoća u funkcioniranju institucija vlasti, i pored nepravdi s kojima se sreću na različitim mjestima. Na lokalnom nivou je dosta toga urađeno od onoga što smo obećali, i rekao bih, obraz nam je dobrim dijelom čist. Ali vi znate kao i ja da ljudi ne glasaju nikada samo zbog toga kako funkcioniše jedan nivo vlasti, ili jedan segment nego kako funkcioniše društvo u cjelini, te kakav predizborni ambijent se kreira.

Zabrinut sam posljednjom sjednicom Glavnog odbora SDA u Banja Luci, jako zabrinut. Ne mislim da sam baš ja kompetentan za ocjenu rada ovog visokog organa naše stranke, ali kao njen član imam pravo da iznesem ovdje svoje mišljenje. Meni je neshvatljivo da centralna izjava za javnost sa sjednice Glavnog odbora održanog u Banja Luci bude to kako je neka druga stranka napravila tri historijske greške. Meni je to nevjerovatno. Neozbiljno je da mi uzimamo sebi za pravo ocjenjivati šta su historijske greške, a istovremeno imamo mi svojih grešaka i slabosti kojim se treba baviti Glavni odbor. Lakše jeste ukazivati na greške drugih, ali nije bolje. Bolje je analizirati svoje slabosti i otklanjati, jer će to donijeti korist i nama kao stranci, ali i zajednici. Ovako, ukazivanje na greške drugih iako donese neku jednokratnu korist podršci sda, zajednica od toga neće imati ništa. Zato zaključujem da organi sda nemaju stvarnu snagu raspravljati o onome na što možemo uticati, pa tako se uklapamo u opći ambijent optužbi i prestajemo biti prepoznatljivi po bilo čemu u odnosu na druge.

Gledajući prema budućnosti, očigledno je potrebno da afirmišemo neke vrijednosti koje ćemo njegovati i podupirati. Plaši me kada čujem u našim izjavama da je politika trgovina, goli interes u kojem ako danas nešto daš onda možeš i dobiti. Opći dojam da su političari loši ljudi, iskvareni, korumpirani, gledaju svoj lični interes a ne interes zajednice je jako nepovoljan i po nas. Izgradimo put – očekujemo glasove, intervenišemo da se neko uposli – očekujemo podršku, intervenišemo da neko nešto riješi i kao valjali smo mu. Istovremeno takvim postupcima bilo koga od nas podrivamo institucije čija efikasnost i efektivnost mogu donijeti dugoročnu korist građanima i vratiti ugled političarima. Pitanje je kako to napraviti kada niko nema vremena, svi bi htjeli ono što im je potrebno naprečac? Kako doći do situacije u kojoj intervencija nije potrebna jer se prioriteti znaju, u kojoj svako ima šansu da dođe na red ali ne preko reda? Imali smo gorka iskustva u posljednjih 12 godina izbornog procesa. Pravili smo ustupke i donosili zakonska rješenja koja nisu imala odgovarajuću podlogu, samo da se održimo na vlasti. Kolektivni ugovori potpisani da se bunt nezadovoljstva smiri su dugoročni kamen spoticanja ispravljanju institucija vlasti.

Ne mislim da trebamo praviti štetne kompromise da bismo ostali ili dobili vlast. Naše društvo je sasvim klimavo, puno konfliktnih situacija i nerazumijevanja bez izgrađenih mehanizama efikasne uprave na svim nivoima. Imamo socijalne grupe pune negativne energije, one koji nisu zaposleni, one koji su zaposleni a nisu osigurani, one koji su osigurani ali rade po 12 sati sa niskim plaćama, one koji tuže budžet iz kojeg primaju plaće iako i nisu tako male i imaju osiguranje plaćeno, ali im je vlast dala više prava nego što društvo može podnijeti, imamo poslodavce čiji biznis ne može podnijeti sve te obaveze prema državi koje treba platiti pa onda to ide na štetu radnika, imamo niske penzije velikog broja penzionera, dali smo zaslužena prava boračkim populacijama ali bez pokrića i dodatno potkopali uspravljanje institucija, imamo čitave segmente inspekcijskog nadzora koji rade uglavnom za sebe a protiv poslodavaca i države, i tako redom.

Možda ćete se pitati zbog čega ovo iznosim jer se uglavnom ne tiče lokalnih nadležnosti. Iznosim jer se tiče nas, naših života i naših porodica. Tiče se naših institucija i naše države. Nema mnogo načina da se to promijeni, i uglavnom nisu lahki. Pojedinac i njegova želja ne smiju postati vrijednost zajednice. Moramo raditi marljivo i biti spremni podnijeti žrtve da bi pomogli društvo. Moramo raditi više nego ikada ranije, konformizam nezamjerenja zbog izostanka političke podrške mora prestati. Trebamo pokazati više volje nego svih ovih godina da žrtvujemo direktna lična prava i fokusiramo se, prije svega, na ispunjenje naše odgovornosti prema grupi, bilo da se radi o džematu, mjesnoj zajednici, radnom kolektivu ili državi. Ako mi budemo primjer u tome onda imamo pravo tražiti i od građana žrtvu u istom smjeru. Bez toga ćemo nastavljati sa ustupcima koje će nas voditi dublje i dublje u krizu, imaćemo sve manje međusobnog razumijevanja a više optuživanja, i ne znam kako ćemo izaći na kraj s tim.

Dragi prijatelji, nemojmo dopustiti sebi da kažemo kako je to iluzija, sanjarenje, idelizam koji nema veze sa stvarnosti. Nije važno šta će se konačno dogoditi, u kakvo stanje ćemo jednog dana doći, važno je šta činimo da to stanje bude drugačije, da bude bolje sutra nego danas, a danas bolje nego jučer. Više nam samo pozitivan trend nije dovoljan, ako ljudi zarađuju 20,00 KM/mjesečno više nego ranije to ne izgleda loše, ali ako istovremeno troše 50 KM/mjesečno više onda je to jako loše. Na žalost, naše potrebe rastu brže od naših prilika i to nas dovodi do kraja nade u bolje sutra, a dužni smo misliti o nadi bez kraja. Novu nadu ljudima ćemo pružiti ako smo iskreno opredjeljeni da izgradimo efikasne institucije koje će služiti poslovnom ambijentu i građanima bez bilo kakvih rezervi, otezanja, zamaglivanja i korumpiranosti. Za to nije dovoljna samo politička volja, jer onda to ostane na površini, što bi rekli na jeziku. Važno je da to prelomimo u našem srcu, a onda nam trebaju znanja i vještine, potrebni su nam čestiti i motivisani ljudi na ključnim mjestima kako bi se cijela struktura izmijenila. Prije svega u načinu na koji rade svoj posao i u alatima koje koriste da bude efektivni i efikasni, a samo onaj ko se ne mogne prilagoditi ne smije biti zakonom zaštićen. Oni koji budu čuvali udobnost radnog mjesta na štetu doprinosa razvoju ambijenta privlačnog poslovnom svijetu i građanima moraju „ispasti“ iz strukture.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020