Jedno bježanje sa časa

Ideš u Gimnaziju. Treći si razred. Odličan si učenik. Uživaš u školskim danima. U učionici na odmorima zajedno slušate muziku. Te 1977. godine u cijelom svijetu dominira disko muzika. Na jugoslavenskim muzičkim top listama vladaju Boney M. i ABBA. U Njujorku se otvorio Studio 54, i postao najpoznatiji disko klub na svijetu. Prodaja muzičkih audio kaseta je po prvi put dostigla prodaju gramofonskih ploča od vinila. Legendarni Elvis Presley je pronađen mrtav u svojoj kući, u 42. godini života. Pjevač Marc Bolan iz T. Rexa poginuo je u saobraćajnoj nesreći. Pjevač Lynyrd Skynyrda Ronnie Van Zandt i dvoje njegovih kolega su poginuli u avionskoj nesreći. Od filmova najgledanija je Groznica subotnje večeri, sa John Travoltom. Taj film je donio disko muziku i u kina. Čak i u tešanjskom kinu su pokazali izuzetan sluh za publiku. Groznica subotnje večeri je igrala dva dana. Oba dana su sve tri predstave bile rasprodane. Dobar broj mladih gledalaca u Tešnju nije žalio pare, pa je film gledao dva, pa i tri puta.

Ali, u školi je na pomolu bio problem. U trećem razredu Gimnazije ste dobili novog profesora hemije Borisava Radovića.
Tešanj zbog svoje nerazvijenosti i prometne izoliranosti nije ni izbliza imao dovoljno svojih profesora. Kao profesori su primani doslovce svi koji su htjeli raditi u Tešnju. Prosvjetni kadar je privlačen na razne načine. Dodjeljivani su im općinski stanovi na korištenje. Plaćana im je i stanarina kod privatnih stanodavaca. Profesor Borisav Radović je našao stan u Tešnju. Unajmljivao je jednu sobu, u stanu kod Ismeta i Fatime Mandžukić.

Gimnazijalci znaju, u trećem razredu se radi organska hemija, koja je teška sama od sebe. Alkani, alkeni, ugljikovodici, etri, aldehidi, sve teže od težeg.
Profesor Borislav Radović nije ni izbliza bio na visini zadatka. Po struci nije bio profesor, nego inžinjer hemije. I to već u ozbiljnim godinama. Sasvim sigurno već penzioner. U Tešanj je došao da zaradi honorar. Tešanj je tad vapio za bilo kakvim prosvjetnim kadrom. Profesor je izgledao i ponašao se starački. Nosio je trodijelno neuredno sivo odijelo, uvijek posuto pepelom od cigareta. Bio je blago savijen u leđima, ovalnog lica i bez ijedne dlake na glavi. Zimi je onako blago pognut, sa cigaretom u ruci, često šetao po gimnazijskom hodniku. Potpuno nepotrebno zagledajući i opominjući učenike na ponašanje. Fatimu Karahodžić i Sutku Elezović je na hodniku jednom upozorio. Pitao ih je zašto se smiju tako glasno dok on prolazi. Da nije možda taj smijeh na njegov račun?

Očito su mu pedagogija i pristup učeniku bili potpuno strani. Bio je nesiguran u izlaganju lekcije. Ono što je predavao nije objašnjavao, a tražio je da se objasni prilikom odgovaranja. Zaredale su sve same jedinice iz hemije. Atmosfera na časovima hemije je stalno bila napeta. A nakon par sedmica je postala još napetija. Nakon silnih jedinica iz odgovora, profesor Radović je najavio i prvi kontrolni rad. Znali ste da će to biti nove jedinice u dnevniku. Razred se spontano dogovorio da u znak protesta pobjegne sa kontrolnog rada. U trećem razredu ste bili prva smjena, a hemija je bila četvrti čas po rasporedu. Niste znali ni gdje biste otišli. Grič na gimnazijskom igralištu je bio jedini logičan izbor. Blizu škole ste, a niste na času. Tako ste na velikom odmoru otišli na grič. Nervozno ste se šalili, tješili jedni druge, i posmatrajući školu čekali nečiju reakciju.

Nekoliko minuta nakon početka časa profesor Radović se pojavio na vratima zgrade Gimnazije. Nervozno je šetkao pred ulazom, pušio cigaretu i pogledavao u vašem smjeru. Vi ste naravno bili još nervozniji. Da je krenuo prema vama, vjerovatno biste prhnuli na sve strane, kao ptice sa grane. Profesor Radović je šetkao par minuta, onda je ljutito bacio cigaretu i vratio se u zgradu. Kad je zazvonilo za kraj časa, vi ste uredno prekinuli svoj protest, i vratili se na peti čas.

Uslijedile su mjere od uprave škole. Organizovano bježanje sa nastave se onda moglo tumačiti i kao antidržavna aktivnost. Skoro kao suprotstavljanje vladajućem socijalističkom sistemu. I to od strane gimnazijalaca, koji trebaju biti najsvjesniji, da neprijatelji društva jedva čekaju takve pojave. Cijela tešanjska čaršija je bila zaprepaštena devijantnim ponašanjem gimnazijalaca. U smislu, sve smo im dali, a oni bježe sa nastave. Razrednik je bio profesor historije Zdravko Naletilić. Nije imao nimalo razumijevanja za razloge bježanja. Predsjednica razreda je bila Jasminka Hadžiedhemović. Samo zbog te činjenice je dobila iz vladanja ukor direktora. Direktor škole i profesor matematike Nijaz Tahirović je u razred donio pismenu anketu. Moralo se odgovoriti na dva pitanja. Zašto se pobjeglo i ko je organizator? Nažalost, kao organizator je označena Ljerka Soldat. I upravo Ljerka je podnijela najveći teret tog spontanog bunta. Označena je kao glavni bundžija. Pozvani su i Ljerkini roditelji, Tonka i Mika, na razgovor kod direktora. Pojedini profesori su se dodatno, veoma nepedagoški ponašali. Prilazili su Ljerkinim roditeljima na ulici i ‘dobronamjerno’ ih plašili pričom da će Ljerka biti izbačena iz škole. Cijelom razredu je vladanje smanjeno na vrlodobro. Ljerki je vladanje smanjeno na loše.

Direktor Nijaz se ipak pokazao jako susretljiv. Sa razumijevanjem je prihvatio učeničke argumente. Shvatio je zašto je predavanje vremešnog hemičara bilo neprihvatljivo. Taj spontani bunt je ipak donio i pozitivne posljedice. Profesor Radović se bolje pripremao za čas. Više je objašnjavao i pokazivao je veći osjećaj za tešku materiju koju predaje. Do kraja godine je svim učenicima iz razreda vladanje vraćeno na primjerno. Uključujući i Ljerku.
Da su učenici ipak bili u pravu, pokazalo je vrijeme. Profesor Radović je već iduće godine, nakon tri godine rada u školi, napustio Tešanj. Otišao je predavati u srednju školu u Rudo, u istočnoj Bosni.

Nema više organske hemije, i nema većine naših profesora. Nema više ni gimnazijskog griča. Ostaje samo ova priča, kao podsjetnik na grič, i jedno davno bježanje sa časa.