TESANJ.NET stranica grada
Ja sam Shawnee. Moji su preci bili ratnici. Njihov sin je ratnik.
Od njih uzimam samo svoje postojanje. Od svog plemena ne uzimam ništa.
Poglavica Tecumseh
Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda usvojena je u Rimu, 4. novembra 1950. godine, na temelju već usvojene univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila 10. decembra 1948. godine. U srijedu, 20. novembra 2024. godine, u Strasbourgu je održana rasprava pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine”, po žalbi Vijeća ministara BiH. Sud je održao raspravu pred Velikim vijećem u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine. Inače, predmet se odnosi na biračka prava podnosioca zahtjeva na zakonodavnim i predsjedničkim izborima u Bosni i Hercegovini. Zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih uslova koji se primjenjuju na izbore za Dom naroda Parlamentarne skupštine i za Predsjedništvo, nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na tim izborima 2022. godine.
Iako je Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda mijenjana tokom cijelog perioda, sve promjene su imale intenciju jačanja individualnih ljudskih prava i sloboda tako da su države članice Vijeća Evrope (danas njih 46, među njima Bosna i Hercegovina) obavezne uskladiti svoja ustavna i zakonska rješenja sa pravima iz ove Konvencije. Ta obaveznost je dodatno naglašena kada dolazi po presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ali šta ako nije tako kao u slučaju institucija Bosne i Hercegovine i njene sveukupne strukture? Izgleda ništa!? Nastavljaju se procesi iznova i iznova, sa novim osobama i u principu sa suštinski istim tužbama, jer se Ustav Bosne i Hercegovine ne usklađuje sa obavezama iz Konevncije koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Jednostavno je, iako tužno: politički predstavnici izabrani na redovnim izborima dolaze u instutucije Bosne i Hercegovine (ali i na mnogim drugim nivoima) ne da bi poštovali Ustav Bosne i Hercegovine, ne da bi ulagali napore i isti usklađivali sa obavezama iz samog Ustava, nego dolaze sa ciljem da interpretiraju ustavne i zakonske obaveze za različite političke ciljeve.
No ništa nije nepoznato u vezi s tim. Svi to znaju i u Bosni i Hercegovini, a i izvan Bosne i Hercegovine oni koji su zainteresovani. Pa zašto onda ovo pišem? Ovo pišem zbog jedne konstatacije u samoj press objavi Suda, ECHR 268 (2024) od 20.11.2024. godine, prva strana, četvrti pasus: The Bosnian Constitution has its origins in the 1995 General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina (the Dayton Peace Accords) signed at the end of the 1992-1995 war. Since then, Bosnia and Herzegovina has been composed of two Entities – the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika Srpska – plus the Brčko District which belongs to both.
Konstatacija da je od Daytona Bosna i Hercegovina sastavljena od dva entiteta plus Brčko distrikt koje pripada entitetima je upadljiva, i suprotna je ustavnom rješenju za Brčko, odnosno suprotna je i Statutu Brčko distrikt (član 1. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: “Distrikt”) je jedinstvena administrativna jedinica lokalne samouprave koja je pod suverenitetom Bosne i Hercegovine.). Na žalost, aktuelna .pdf verzija Ustava Bosne i Hercegovine na bosanskom jeziku, član 1. tačka 3: Sastav Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu “entiteti”). Na istoj adresi Ustavnog suda se nalazi i .pdf verzija na engleskom jeziku u kojoj stoji: Bosnia and Herzegovina shall consist of the two Entities, the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika Srpska (hereinafter “the Entities”).
Kako se dogodilo da je ova definicija u Ustavu Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku (koji je izvorni Deytonski sporazum) ovako napisana (ako je napisana), ne znam. Bilo bi logično, i na temelju drugih dijelova teksta da na ovom mjestu piše: Bosna i Hercegovina uspostavlja dva entiteta: Federaciju i Republiku Srpsku. Naravno, ni aktuelni tekst ne bi trebao biti sporan ako se gleda na Bosnu i Hercegovinu koja nastavlja kontinuitet svoje državnosti (član 1. Ustav Republika Bosna i Hercegovina, čiji će službeni naziv od sada biti “Bosna i Hercegovina”, nastavit će svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država, sa svojom unutarnjom strukturom izmijenjenom kako je ovdje predviđeno i sa svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama). On je sporan kada se upotrebljava partikularno, kao u press dokumentu Evropskog suda za ljudska prava, koju se prenijeli i neki mediji u Bosni i Hercegovini, bez ikakvog komentara o ovome.
