Čini ti se

“Kada smo budni, imamo svi isti svijet,

a kada sanjamo, svako svoj”

Aristotel

Jer, čini mi se da, ako nema konstitutivnosti i jednakopravnosti, tada neće biti ni BiH“, izjavio je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković prilikom posljednje posjete Bosni i Hercegovini. Uslijedile su oštre reakcije nekih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini kao i ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, a onda na te reakcije i oštra reakcija Hrvatskog narodnog sabora u BiH ili Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH-a u korist g-dina Jandrokovića. Moglo bi se reći, onako na prvu i površno, ništa se tu nije promijenilo punih 32 godine. No ipak, se promijenilo.

HDZ Bosne i Hercegovine (uz podršku Zagreba) je savjetovao Hrvate u Republici Bosni i Hercegovini da 29. februara i 1. marta 1992. godine glasaju pozitivno na pitanje “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” I uglavnom, rezultati su potvrdili da su Hrvati ne samo u Bosni, nego i u Hercegovini, uglavnom glasali “ZA”. No kada je trebalo braniti Republiku Bosnu i Hercegovinu, HDZ BiH (uz intervenciju i instrukcije Zagreba) je slijedio dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Republike Bosne i Hercegovine. Tako je presudom Međunarodnog suda u Hagu, utvrđen i presuđen udruženi zločinački poduhvat službene politike Zagreba i HDZ-a BiH. To je bila posljedica mišljenja “čini mi se da, ako nema dijela teritorija u BiH koji će biti pod kontrolom Zagreba (HDZ), tada neće biti ni BiH“.

No tada su probosanske snage predvođene SDA i r. Alijom Izetbegović razumjele kontekst, te širinom političke misli otvorile vrata svim patriotima Bosne i Hercegovine (u takvim okolnostima), neovisno o njihovom identitetu i uvjerenju. Danas, 32 godine nakon toga, skoro pola Bosne i Hercegovine (49%) je Republika u nazivu, i Srpska u nazivu, ali i u političkoj interpretaciji, medijskom prostoru, i svim društvenim segmentima pod kontrolom njene vlasti. Samo je simbolično prisustvo ustavne kategorije Bosne i Hercegovine o ravnopravnosti svih naroda i građana na cijelom prostoru. Od preostalih 51% prostora Bosne i Hercegovine postoji dominantna politička kontrola vlasti HDZ-a kroz institucije, zajednička kontrola HDZ-a i SDA (dva kantona), zajednička kontrola HDZ – “Trojka” (FBiH) te zajednička kontrola HDZ – SNSD – “Trojka” na nivou države Bosne i Hercegovine.

No danas su vodstva probosanskih stranaka izgubile širinu političke misli, fokus na saradnju i pravovremenu političku akciju, fokus na primarni cilj: obnovu bh društva i jačanje društvene svijesti u pogledu budućnosti Bosne i Hercegovine kao ideje i prakse, ali i sadašnje prakse koja iz dana u dan pokazuje žrtvu na tom putu, integritet i nesebičnost. Umjesto toga, rukovodstva probosanskih stranaka se godinama međusobnim optužbama smjenjuju ko će biti na vlasti, gubeći jasnoću i širinu političke misle, koristeći politički riječnik rušitelja Bosne i Hercegovine, proizvodeći od sebe međusobno izdajnike i lopove. Ne znam da li analiziraju snagu svojih reakcija, saopćenja za javnost, i da li primjećuju koliko je to odavno postalo nedovoljno, čak navikavajuće da se zajedno krećemo, ne samo u beznađe, nego u besmisao političkog djelovanja sa lošim posljedicama.

No, kako god bilo ovo među nama (probosanskim patriotama) g-dine Jandrokoviću, Tebi se ipak samo čini da neće biti Bosne i Hercegovine “ako nema konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda”. Bosne i Hercegovine neće biti ako ne bude razumne saradnje njenih patriota, onih koji Bosnu i Hercegovinu vide kao svoju domovinu. A ako njih bude, a biće ih ako Bog da, tada će biti ravnopravnosti građana i naroda. Ta ravnopravnost neće biti privilegija nikome, i neće omogućiti nikome da koristeći jezik ravnopravnosti kreira praksu nadmoći, ucjenjivanja, eksploatacije, lopovluka i ostajanja na vlasti. A Bogami, ni kontrolu nad dijelovima suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine iz Zagreba i Beograda.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020