„Problemi se povećavaju što se više približavamo cilju.“
Johan Wolfgang Goethe
Koalicija je pakt ili ugovor između pojedinaca ili grupa, tokom kojeg oni sarađuju u zajedničkim akcijama, svaka u svom vlastitom interesu, udružujući snage u zajedničku svrhu. Stranke – najčešće ideološki i interesno srodne – se prije izbora udružuju kako se ne bi natjecale jedna protiv druge, odnosno dobile maksimalni broj glasova i mjesta u parlamentu. Nakon izbora, ukoliko nijedna stranka nema većinu u predstavničkom tijelu, nova vlast se formira od predstavnika različitih stranaka temeljem sporazuma koji se naziva postizbornom koalicijom. Tako koalicije opisuju definicije nastale iz teorije i prakse parlamentarnih političkih sistema. No kada se javnosti ne predoči nikakav postignuti sporazum, a tajno se javno šapuće o čemu se radi, onda je to pitanje odgovornosti prema javnosti. Javne vlasti i javne službe nisu ni stranačke, ni privatne i ne bi to trebale biti ni na koji način.
Na lokalnim izborima 2016. godine u Tešnju, SDA (11 vijećnika) i SBB (2 vijećnika) su izašle sa zajedničkim kandidatom za načelnika, a nakon izbora vijećnik SBB-a je izabran za zamjenika predsjedavajućeg općinskog vijeća. Uz SDA i SBB, koalicionu većinu 2016. godine je potpisala i BPS (2 vijećnika). SDP i DF su podržale nezavisnog kandidata za načelnika (zajedničkog) i ostale u opoziciji. U 2020. godini SDA je imala svog kandidata za načelnika, SDP svog kandidata, te A-SDA (NES) svog kandidata. Kandidat SDA je izabran za načelnika a koaliciju su potpisale SDA, SBiH i BPS.
Poslije posljednjih lokalnih izbora u Tešnju, SDA je dobila najveće povjerenje građana (efektivno 9 vijećnika od ukupno 25 ili 36%), a njen kandidat za općinskog načelnika je izabran za općinskog načelnika. Kandidat SDA za općinskog načelnika je imao predizbornu podršku SBiH (2 vijećnika) i NES-a (1 vijećnik). SDP (4 vijećnika) i novoformirani pokret NAPRIJED (5 vijećnika) su imale svoje kandidate za općinskog načelnika. Ostali (NiP, Naša stranka i Snaga naroda po 1 vijećnik) se nisu zvanično izjašnjavali koga će podržati (kako sam informisan). Na prvoj sjednici, za predsjedavajućeg vijeća i zamjenika su izabrani kandidati SDA i SDP.
Gledajući stranačku diversifikaciju na lokalnom nivou u posljednja tri izborna ciklusa, vidimo sljedeće činjenice:
Zbog čega ovo iznosim? Lokalna SDA ima nesumnjivo najveću podršku građana općine Tešanj. Druga je stvar što 56% građana ne izađe na izbore, a velika većina njih je vjerovatno nezainteresovana. Nijedna vlast nije nikada mislila da je to njen problem. Tako da je podrška najjačoj političkoj stranci svega 14,38%. I to je samo po sebi mnogo veći problem za sve nego za najjaču stranku. Drugi problem je nepotrebno veliki broj političkih stranaka i neznatna podrška građana. U kojim programskim opredjeljenjima i u kojim lokalnim ciljevima, se razlikuju političke stranke? Ako bi to bilo moguće identificirati, mogli bi se naći razlozi za njihovo postojanje. Ali ne vjerujem da je to moguće! Možda bi se i moglo naći za dvije, eventualno tri – nikako više. Sve ostalo su personalna razilaženja ili višak ambicije. I to je primarno pitanje smisla i izbornog zakona, visine cenzusa za ulazak u vijeće?
S druge strane, SDP je ovim lokalnim činom ispustio ulogu dugogodišnje najjače opozicione stranke, i stao uz SDA. To je donekle iznenađenje. No ako se gleda da je SDA BiH 2010. godine stala uz SDP na nivou države BiH i FBiH, ali i kantona, te da je prije dvije godine SDA BiH „molila“ Nermina Nikšića da ostavi „trojku“ (tada „osmorku“) i uzme SDA, onda ne treba da čudi. Posebno što je sada SDP napustio politički stav da neće sa „nacionalnim“ strankama ni u kakvu koaliciju uspostavljanjem neupitne bliske saradnje sa HDZ, a ni SNSD im kao takav nije problem. Ne treba zaboraviti da je SDP nakon dvije godine (početkom 2013. godine izbacio SDA kao svog koalicionog partnera sa nivoa državne vlasti i kantona gdje su mogli, ali SDA se nije dala izbaciti na nivou FBiH). No prakse pokazuju da ljudi dugo pamte, i čekaju priliku da vrate, ako mogu. I to je drugo pitanje smisla i vrijednosti?
U svakom slučaju je lokalni SDP ostavio sada u cjelosti taj opozicioni prostor za djelovanje novoformiranoj stranci NAPRIJED. Ali vlast k'o vlast, ona već misli na naredne izbore. Dakle, nije više pitanje je li Bosna i Hercegovina u pogledu borbe za vlast „tri u jedan“, nego je pitanje ko će biti u onom „jedan od tri“, i to onom u kome treba da bude strpana „bošnjačka i bosanska“ politika. I to je treće pitanje smisla i pravih političkih ciljeva, vjerodostojnosti i konzistentnosti javnih vlasti? Vidi se da nije teško biti ni pozicija, ni opozicija ali najmanje tri teška pitanja su pred nama, kada je riječ o borbi za vlast.
Možda još nije kasno da uradimo prave stvari, na pravi način, sa ispravnim motivima!? Ili neka ide kako ide!?