U slobodnoj državi jače su zapovijedi zakona nego ljudi.
Lucius Livius
Vizija je nešto čemu težimo dugoročno i od čega ne odsutajemo bez obzira na povremene okolnosti koje ne daju veliku šansu njenom ostvarenju. Mnogo je lakše djelovati na idividualnom planu i na neke vizije treba odmah djelovati. Ako se ima vizija i osjećaj poticaja da se odmah počne, onda to treba i uraditi, iskoristiti taj val energije i ostvarivati viziju. Druga je stvar kada se radi o zajedničkim vizijama kao što je u pitanju budućnost države.
Bosna i Hercegovina je napadnuta, ali nije prvi puta. Sada je to drugačije, ali drugačije su i okolnosti. I nije iznenada. Mnogi su zbunjeni ali ne bi trebali biti. Država Bosna i Hercegovina nakon što je preživjela strašna razaranja početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, pred očima cijelog svijeta, morala je prihvatiti ustavno uređenje koje daje nadu njenog dugoročnog opstanka ali i njenim rušiteljima da nastave rušenje u miru. I oni tu mogućnost koriste.
No koliko god institucije države Bosne i Hercegovine djelovale bespomoćne i spore, one imaju legalnu snagu temeljnog međunarodnog pravnog poretka. Oni koji su silom rušili Republiku Bosnu i Hercegovinu krajem prošlog stoljeća, oni nisu priznavali ni međunarodno pravo, ni ustav, ni zakone države u kojoj su živjeli ili koju su napadali. Jedino na što su se oslonili bila je sila, neproprocionalna vojna sila kojom su raspolagali i s kojom su krenuli u rušenje, progon, otimanje. Sa silom, ali u znajačno manjoj mjeri, i sada se to radi. Ali sva njihova nastojanja da istinu sakriju, da krivnju relativiziraju na sve strane i da sa pozicija velikonacionalnih projekata opravdaju svoje političke stavove i nasilje koje su činili, sudaraju se sa nezaboravnim, dokumentovanim činjenicama i međunarodnim presudama. Ali se sudaraju i sa svima koji su to preživjeli i znaju istinu. A znati istinu, ma koliko se činilo da ljudi zaboravljaju, znati istinu je ogromna snaga da se ne odustaje.
Vizija Bosne i Hercegovine kao moguće zajedničke države različitih naroda i ljudi, u kojoj će vladati zakoni a institucije djelovati u skladu sa zakonima je neoboriva. Istina o tome gdje smo danas, treba nam svima dati nadu, a ne da nas obeshrabri ako se to ne dogodi upravo sada. Budimo puni nade i radimo za svoju viziju, i vjerujmo da će se ostvariti u pravo vrijeme. To što danas nema sklada, što zakoni nisu najbolji, a institucije nisu efikasne možda je samo zbog toga što nije suđeno da se još dogodi. Vrijeme je odgovor i svjedok. Nekada moraju doći prave situacije i ljudi koji bi se trebali pojaviti u pravo vrijeme da bi se vizija brže ostvarivala.
A možda nismo dovoljno dobro iskoristili 30 godina mira i nismo spremni i pripremljeni da Bosna i Hercegovina bude takva već danas. Često se mora proći kroz proces u kojem se razvija karakter, kompetencije i uticaj kako bi se vizija ostvarila. Sumnja će se uvijek negdje uvući, ona će dati povoda da se međusobno potkopamo zbog drugih interesa, optužimo zbog propusta koji su bili, i to može usporiti ostvarenje vizije ali ne može ugroziti uvjerenje u vezi sa ciljem kakva Bosne i Hercegovina može i treba opstajati.