Ostavka

Niko nije tako prazan kao čovjek koji je pun sebe.

nn

Ostavka je čin odstupanja sa neke od vodećih pozicija (radnog mjesta) u javnim vlastima ili drugim organizacijama. Ostavka se daje zbog kojekakvih razloga, od upletenosti u nekakve nedopuštene radnje, grešaka u poslu koji se obavlja ili upletenosti u neke afere zbog koje se više ne uživa podrška javnosti i saradnika, ili neslaganja sa drugima u istom timu. Ostavke mogu biti iznuđene (to su najčešće), ali i ne moraju – već mogu biti čisti – moralni čin onoga koji je daje – jer sam uviđa da je to najbolje rješenje za prestanak sukoba i izlazak iz krize. Sve do 19. stoljeća ostavka je bila nepoznata pojava, jer kraljevi i carevi nisu davali ostavke, a i kome bi je dali (oni su ionako tvrdili da su pravo na vlast dobili od Boga) već su jedino – odstupali (abdicirali) od trona, i to najčešće pod pritiskom nekog jačeg.

Nakon što se Nermin Nikšić, premijer vlade FBiH (i predsjednik SDP BiH), dana 9. aprila 2025. godine izvinio Draganu Čoviću (predsjedniku HDZ BiH) zbog izglasanog zakona od strane Parlamenta FBiH (izgradnja gasovoda „Južna interkonekcija“, jer su „preglasali“ HDZ pod pritiskom „zna se koga“), stekli su se svi uslovi da podnese neopozivu ostavku. Nije potrebno podsjećati Nermina Nikšića šta je govorio prije par godina o odnosu SDA i HDZ iz prostog razloga što to nije odavno relevantno. Čovjek može promijeniti mišljenje, može evoluirati na bolje i na gore (posebno pod iskušenjem vlasti), ali onaj ko to uradi apsolutno gubi kredibilitet (legitimitet je u ovom slučaju od početka sporan) da ostane na javnoj funkciji. Onaj ko uradi ovo što je urađeno ne mora poštovati sebe ali mora poštovati parlamentrnu skupštinu. Jer ovdje se ne radi čak ni o kome drugome, ni o HDZ, ni o SDA nego o potpunoj nedoraslosti, nespremnosti, neodgovornosti po sopstvenom priznanju. Kako je moguće da neko glasa pod pritiskom nekog drugog a zna da to kako glasa nije ok? Ili ako je bilo ok, kako je moguće da se zbog tog istog izvinjava?

Da, ali neko će kazati kako da daje ostavku premijer vlade jednog od dva bh entiteta u situaciji kada predsjednik i vlada drugog bh entiteta ruši ustav, pravi secesiju i vodi Bosnu i Hercegovinu u nove velike izazove, vodi državu pred vrata novog rata. Posebno zbog činjenice da imenovanje novog premijera i nove vlade nije moguće bez volje Dragana Čovića. Da, i to je nepremostiva prepreka koja trenutno stoji na tom putu. Vjerujem da je Nermin Nikšić sada svjestan (ako nije bio prije više od dvije godine) te ovisnosti, ali to ne može biti opravdanje za ovakav podanički stav, za samoposipanje pepelom, za demonstraciju nedostatka poštovanja prema institucijama u čije ime upravo to radi.

Stoga ostaje prilika da se Nermin Nikšić javno izvine za ovakav neprihvatljiv istup, bez obzira šta ga je motivisalo da to uradi. Iako se neće zaboraviti, biće to znak da je osoba na javnoj funkciji spremna preispitivati se, spremna na samokorekciju i spremna poštovati druge ali i sebe (institucije koje predstavlja). Bez samopoštovanja, nema mira i sigurnosti. To nema nikakve veze sa žrtovovanjem političke karijere.