TESANJ.NET stranica grada
Neprihvatanjem odgovornosti za sopstvene izbore,
okrećemo leđa sami sebi.
nn
Prije nepunih 10 godina sam napisao kolumnu pod nazivom „Džihad“ Šefketa Turalića sa motom izreke Abrahama Linkolna: Pravo na kritiku ima onaj tko je spreman pomoći. Od tada se mnogo toga promijenilo i uvijek se nadamo da te promjene donose bolje. No život ima svoje zakonitosti, a ljudi što god radili i čime god se bavili imaju osobnu slobodu, osobno iskustvo, prioritete i razumijevanje. No za zajednički rad, posebno za javne službe, važno je da postoje zajednički prioriteti koji su kao takvi verifikovani i javno komunicirani. U lokalnoj zajednici tu primarnu obavezu imaju lokalni predstavnici kroz organe samouprave: općinsko vijeće i općinski načelnik (uz podršku administracije i javne uprave u širem smislu). Općina Tešanj je imala službenu viziju: Tešanj, sredina ekološke svijesti, čistoće i reda u periodu od 2007. – 2017. godine, a od početka 2018. godine je to: Tešanj, sredina ekološke svijesti, inovativne poduzetnosti i društvene etike. Obje vizije su kao takve jednoglasno usvojene od različitih različitih perosnalnih općinske uprave. Dakle, to bi trebalo značiti da lokalna uprava u svom sveukupnom kapacitetu intenzivno radi na dostizanju vizije kroz različite projekte, te vodi intenzivne konzistente kampanje na području općine Tešanj među različitim subjektima i građanima u istom smjeru. To je period od nepunih 18 godina u kome bi taj napredak trebao biti ne samo vidljiv kroz neke infrastrukturne projekte vezane za ekologiju, rad javnih službi, nego i kroz svakodnevna ponašanja i odnos građana općine Tešanj prema ovoj temi.
Nije mi namjera baviti se ocjenom dostignuća u pogledu kontinuiranog zvaničnog opredjeljenja lokalne uprave u vezi sa lokalnim prioritetima, nego želim nakon 10 godina ukazati na građansko angažovanje g-dina Šefketa Turalića u tom periodu. Tada, prije 10 godina sam između ostalog napisao: Šefket je, kao građanin, prihvatio demokratiju kao način života u kome imaš pravo kritikovati ako sam kao građanin poduzimaš aktivnosti da stvari idu bolje. To je, rekao bih, ono što u demokratiji građanima uglavnom nedostaje. Prvi mail koji sam dobio od jednog sugrađana u posljednjem mandatu općinskog načelnika došao je od Šefketa. Nije potrebno da pretražim Inbox i citiram, vjerujem da će većina pretpostaviti da je tema bila briga za okolinu. A onda više takva pošta nije prestajala dolaziti. Prijedlozi, ukazivanje, fotografije, primjeri kako je bilo i kako može drugačije,…
I nije samo lokalno. Šefket djeluje gdje god se kreće. Ukazuje na sve adrese, neko odgovori, neko ne odgovori ali Šefket nikada ne odsutaje. Po hiljadu puta ako treba, Šefket će iznova vratiti se na istu stvar ali odustati neće. I zna Šefket da su neki komentarisali: opet Šefket, dosta ga je, … ali to ga ponekada samo malo nervira,.. I to je, po mojoj interpretaciji, jedan oblik džihada.
Sada bih samo dodao. Šefket nikada nije odustao. Kuda god ide: slika, zaustavlja se, čisti, ukazuje i drugima. Bilo da ide u redovne osobne rekreativne šetnje ili putuje automobilom na duže staze. I ne zadržava se samo na tome da ukazuje da je ekološka svijest još uvijek na niskom nivou, ukazuje na svaki nedostatak reda, nadzora, brižne akcije institucija za koje smatra da je neophodna. Spreman je istrajavati i dokazivati da je u pravu, odgovori li mu neki ili ne odgovori. Ponekada i pretjera kao što to urade igrači u žaru borbe ili ne pokaže dovoljno razumijevanja da neko drugi imaju ponekada ograničene resurse, ovlaštenja ili slijede hijerarhiju. No posebno mu teško pada kada uposleni u javnim institucijama i službama ne demonstriraju brigu, ne pokazuju zainteresovanost i uključivanje bez obzira na opis posla svog radnog mjesta. Ili ga usmjeravaju zbog nenadležnosti na drugi nivo a da sami o tome ne bi trebali ništa dalje poduzeti. Ali Šefket se bori osobnim primjerom. On je kontrast općeg prosječnog odnosa građana prema istim pitanjima. Možda je zbog toga vlastima teško prihvatiti pojedinca koji je veoma zainteresovan i daje neposredan doprinos, jer je većina nezainteresovana za veći sopstveni doprinos!? A možda i zbog toga što nije našao drugi način!?
