Samo jedan lijek

Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek –
treba se s njima pomiriti.
Albert Camus

U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje, 8. jula u Tešnju je organizovana tribina pod nazivom: NASLIJEĐE MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU – POBJEDA BH DRUŠTVA, a gost je bio Amir Ahmić, 25 godina bošnjački oficir za vezu pri Međunarodnom tribunalu za ratne zločine. U veoma intenzivnom, konzistentnom i uvjerljivom obraćanju, g-din Ahmić je naglasio tri ključne činjenice, plus jednu. Naime, kroz mnoge presude je Međunaordni krivični sud (na temelju brojnih dokumentovanih dokaza i svjedočenja) utvrdio sljedeće tri činjenice: U periodu 1992. do 1995. godine, u Republici Bosni i Hercegovini (danas Bosni i Herecegovini) se radilo o: međunarodnom sukobu, udruženom zločinačkom poduhvatu vlasti susjednih država prema ovoj zemlji i počinjenom genocidu u Srebrenici. Plus jedna ključna činjenica: Beograd dva puta a Zagreb jednom su podnijeli krivične prijave protiv Alije Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i sve tri krivične prijave su pismenim putem (sa obrazloženjem) odbačene zbog nedostatka bilo kakvih dokaza.

Na jednoj strani, postoji sada arhiv, ogromna dokumentovana građa o onome šta se događalo u periodu 1992. do 1995. godine u ovoj zemlji, i postoje pravosnažne međunarodne presude. S druge strane, postoje politička interpretacija onoga što se ovdje dogodilo od stranih sudionika i sljedbenika prve tri utvrđene činjenice: sudionika i sljedbenika u međunarodnom sukobu, udruženom zločinačkom poduhvatu i genocidu koja u najvećoj mjeri negira činjenice, dokaze, presude. Ta politička interpetacija je zahvatila mnoge društvene segmente, postala toliko glasna i sveprisutna da se istina veoma malo čuje i vidi tamo gdje se treba vidjeti u cjelosti. Bez istine nema pokajanja. Bez pokajanja nema mira. Bez mira nema bolje budućnosti. To je uzročno-posljedični lanac ljudskog razumijevanja društvenih odnosa.

Ovih dana se odvijaju intenzivne aktivnosti sjećanja, različitog sadržaja, u mnogim mjestima širom svijeta povodom 30 godina od počinjenog genocida. Na žalost, ne i na cijelom području Bosne i Hercegovine, i na žalost, ne sjećaju se svi. Umjesto toga, upravo ovih dana neki nameću druge događaje i komentarišu, a drugi komentarišu ta dešavanja i te događaje. Da li su Tužilaštvo BiH i Sud BiH u rukama rušitelja Bosne i Hercegovine, ili su Tužilaštvo BiH i Sud BiH natjerali rušitelje BiH da se dobrovoljno pokore institucijama ove zemlje? Da li vjerovati vragu ili šejtanu (rušitelju Bosne i Hercegovine) koji ponekada govori istinu a inače je lažov, ili vjerovati nekome ko je na strani institucija Bosne i Hercegovine? I neodvojivo od naše stvarnosti, da li je preče misliti na borbu za vlast ili je preče misliti na državu?

Sva ta pitanja su važna, odgovori još važniji i imaju određen značaj. Najvažnija i najznačajnija među njima je istina o tome u kakvim nevjerovatnim okolnostima je Bosna i Hercegovina ostala međunarodna priznata država. To jeste bila i ostala pobjeda države Bosne i Hercegovine. Tu je i apsolutna moralna pobjeda, kako je napisala jedna od napoznatijih svjetskih glumica Angelina Jolie, prilikom posjete Srebrenici 2015. godine: Hladni i prazni prostor, zidovi, priče i sjećanja, ostavljaju neizbrisiv trag užasa koji prodire sve do kostiju. Natjera posmatrača da se zapita kako bi iko mogao preživjeti gubitak svojih porodica u tako zlim okolnostima. Njihova odluka da se ne prepuste mržnji i osveti je snaga uma koja me je ostavila bez riječi.

Ta pobjeda obavezuje na punu saradnju, na traženju novih i boljih rješenja koja će nositi nedvojbeni cilj bolje budućnosti za njene stanovnike. Ma koliko trajalo. Sve drugo slabi značaj postavljanja navedenih pitanja, jer odgovori će biti sve teži. Ili neće više ništa značiti.