TESANJ.NET stranica grada
Ne za sto godina,
za nekoliko godina smo nevažni.
bivši javni funkcioner
Postoje različite prakse i teško je kazati: jedna od svih je najbolja. Ali u stvarnosti je upravo to: jedna jeste najbolja, ali ljudi ne mogu znati koja je najbolja od mnogih. To nije moguće, jer naprosto nije moguće ponoviti isti kontekst sa različitom praksom. Sve je u promjeni, i sve što je prošlo ne može se više provjeravati. Osim što se iz onoga što je prošlo može i treba učiti. Samo, u laboratorijskim uslovima, se mogu provjeravati različiti scenariji i dobiti koji daje najbolje izlaze pod istim uslovima. No uslovi svakodnevnog života pojedinca, zajednice i društva pogotovo, su neponovljivi. Zato se pri ovome treba oslanjati na etiku, na logička očekivanja, na kriterije, na zajedničke ciljeve i pravila. Oko ovoga se, manje – više svi slažu.
Jedino se ne slažu u primjeni svega toga kada dođe red na nekog osobno. Onda ni ustav, ni zakon, ni statut, ni organizacijska kultura, ni dobre prakse, ni kriteriji, ni pravila ne znače mnogo. Osobna želja pretvorena u volju, iza koje stoji već uspostavljen snažan uticaj, uz prikladnu komunikaciju kako se osobna želja ne bi vidjela nego zajednička potreba, uradi posao. Ljude nije teško uvjeriti u što god ko želi, ako ima uticaj i ako makar površno ima neki smisao za njih makar to bilo daleko od istine, svrhe postojanja i zajedničkih ciljeva. Zalagao sam se 25 godina za ograničenja broja uzastopnih mandata na maksimalno dva, posebno na pozicijama sa kojih se ostvaruje veliki uticaj i raspolaže značajnim javnim resursima.
Imao sam osobno iskustvo u ovom procesu. Bio sam kandidat i izabrani kandidat, (prijelazni) općinski načelnik. Posebni uslovi, uslovi rata i poslijeratne obnove, i naučio sam lekciju. Prvo od političkih protivnika, a nakon nekoliko godina i od mojih stranačkih kolega. Duga je to priča. Knjiga „Nije kriv“, čiji sam autor, u izdanju Centra za kulturu i obrazovanje, Tešanj iz 2007. godine govori o tome detaljno. Danas bih i tome ponešto dodao. No tada nisam znao da nešto ipak nisam naučio. Poslije sam, iz osobnog iskustva shvatio, da čovjek nikada sve ne nauči i o onome o čemu misli da mnogo zna. Tako sam, krajem 2008. godine, ponovo bio kandidat za istu poziciju. I ponovo izbabran. Ako bih ovdje iznio osobne razloge zbog kojih sam prihvatio kandidaturu (u stvari nisam je ni prihvatio, nego sam napisao „neću odbiti“, a su stranačke procedure se nalagale da se kandidat izjasni sa „prihvatam“), djelovali bi prilično idealistički – pa neću o tome. Oni koji su odlučivali o kandidatima u stranačkom procesu (prema utvrđenoj proceduri koju sam 2004. godine osobno izradio), su to „protumačili“ kao moje prihvatanje.
No, imao sam na umu od prvog dana da se dugo ne zadržavam (poučen prvobitnim iskustvom). To mi je olakšala činjenica da sam već imao dobro izgrađenu osobnu poziciju u privatnoj kompaniji koja je bila u sastavu korporacije iz Njemačke, i trebalo je da se mogu lagano vratiti na iste ili slične poslove. Stoga sam preuzeti mandat počeo intenzivno. Sa osobnim iskustvenim znanjem počeo sam raditi na izgradnji rukovodnog tima, upravljačkog sistema podržanog digitalnim bazama podataka i na temeljima međunarodnih standarda, usklađivanju prioriteta. Čak je većina u općinskom vijeću bila uspostavljena iz stranaka u kojoj nije bilo stranke čiji sam kandidat bio na izborima. Nisam se previše osvrtao, znao sam da imam potpuno čiste namjere, dovoljno znanja i jasne ciljeve u zajedničkom interesu, u skladu sa zvaničnim strateškim opredjeljenima lokalne zajednice i izbornim obećanjima.
Nakon dvije godine, sve je nekako postalo lakše i prepoznatljivo, promijenila se i većina u općinskom vijeću, i donio sam odluku o restruktuiranju općinske administracije kako bih oznažio jednog od saradnika za koga sam prepoznao da može biti nasljednik, kandidat. Taj saradnik je dobio više prostora, više se pojavljivao na mnogim mjestima pokrivajući svoj resor ali i u ime općinskog načelnika. Od nevladinog sektora, mjesnih zajednica, raznih vladinih i međunarodnih organizacija, potpisivanje ugovora, davanje izjava za javnost. U periodu od nepune dvije godine, očekivao sam da se može osigurati kontinuitet sa drugim personalnim rješenjem na čelu. No rukovodstvo stranke nije imalo kandidata, i tražilo je od mene da budem ponovo kandidat, ali ja sam imao institucionalni odgovor i ponudu dva saradnika za tu ulogu.
