S kim si – takav si

Druži se s onima koji te čine boljim, jer te i okolina oblikuje.

Stara narodna izreka: „S kim si – takav si“, poučava čovjeka da okruženje oblikuje njegov karakter – izbor prijatelja i sredine utiče na identitet, mišljenje, navike i ponašanje. Ova izreka potiče iz narodne mudrosti, a njen smisao ima paralele u antičkoj filozofiji i vjerskim tekstovima. Tako u grčkoj poslovici stoji: „Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći ko si.“

Svaki čovjek bi trebao težiti da se druži s „boljima“ od sebe – s iskrenima, s onima koji u nečemu znaju više, a nesebični su da to znanje podijele. Ali kako znati ko je „bolji“? Teško, jer čovjek je sebičan i najčešće nema ništa protiv sebe. Ako mu nešto smeta, radije će tražiti da neko drugi popravi, da se neko drugi promijeni, nego on sam. Ljudski um je vrlo brz, ali i nepouzdan u toj procjeni, jer djeluje primarno na logičkoj, sebičnoj i površnoj ravni, a ne na dubljem znanju o stvarima. Kazati za nekoga da je dobar, a za nekoga da je loš, vodi krajnjim suprotnostima između kojih uvijek postoji ogroman raspon različitih mogućnosti i situacija, a posebni u dužem vremenskom periodu.

Na primjer, neko ko je „ocijenjen“ kao loš možda je učinio dobra djela za koja ne znamo – ili će ih učiniti. Neko ko je „ocijenjen“ kao dobar možda je učinio loše stvari drugima, a da to ne znamo – ili će ih tek učiniti. Čovjek ne zna šta će sutra biti, ni kakav će sam biti, a kamoli neko drugi; često ne zna ni mnogo od onoga što je već bilo.

U narodu se može čuti i druga izreka: „Kakav sam – takav sam“, što bi značilo da se osoba ne mijenja pod uticajem okruženja, niti to želi svjesnim vlastitim trudom. Međutim, istraživanja pokazuju da ljudi nisu isti i da je većina veoma podložna uticaju drugih.
Uticaj drugih nije događaj – to je proces i to je vrijeme. Svaka osoba prolazi kroz različita okruženja: porodično, komšijsko, školsko, radno, virtualno i mnoga druga.
Ljudski dizajn je čudesan: unutar njega postoji jedinstvena slobodna volja i sposobnost da se donose odluke, da se razmišlja, uči, djeluje i spoznaje sama svrha postojanja. Ipak, čovjek donosi odluke na temelju onoga što je memorisao u svom umu i što nosi u srcu – iz onoga što je slušao, vidio, čitao, osjećao i radio. Osobna iskustva su različita, a dio toga dolazi i iz genetskog nasljeđa.

Stoga je logično da čovjek, prije svega, nastoji biti bolji od samog sebe.
Ako jučer nije nekoga ljubazno i s osmijehom pozdravio, neka to pokuša učiniti danas.
Ako jučer nije držao do svoje riječi, ljubaznog govora, činjenica, znanja, istine i obećanja – neka to pokuša činiti sutra. Ako jučer nije vodio računa o neredu u svom dvorištu, ulici ili sredini, neka se potrudi da to promijeni ubuduće.

Samo kroz vlastitu pozitivnu praksu čovjek će privlačiti ljude koji su bolji od njega ili će se njima pridruživati. A i drugi će od njega imati pozitivan uticaj. U suprotnom, rizikuje da ostane u okruženju nepovoljnih uticaja koji mu neće pomoći da svakim danom bude bolja osoba. Ne dobar ili loš – nego svakim danom bolji. Ili rizikuje da se nekome priklanja iz sebičnih interesa dovodeći sebe i druge u zabludu.

To je proces. To je putovanje koje traje čitav život. A poslije toga, jednog čudesnog dana koga nema u našem iskustvu, vjerujem da će svi ljudi saznati svoje ocjene – pravedne, utemeljene na čistoj istini o svemu dobrom i svemu lošem što je svako ponaosob učinio.