TESANJ.NET stranica grada
Civilizacija je započela
kada je prva osoba bacila riječ umjesto kamena.
Sigmund Frojd
Važnost ličnog preispitivanja prisutna je od pamtivijeka i takva će ostati dok je „svijeta i vijeka“. Iako ljudi, zajednice i čitave civilizacije često ne uspijevaju trajno prevazići vlastite slabosti, upravo je ustrajavanje u tom naporu jedini put koji ima smisla. Gubitak orijentacije u određenim historijskim periodima nije izuzetak, nego pravilo, naročito kada se društva prepuste pogrešnim autoritetima ili zanemare vlastitu odgovornost.
Prosječan čovjek svoj identitet oblikuje preuzimajući obrasce iz okruženja, često bez dubljeg promišljanja. Tek u zrelijoj životnoj dobi postaje sposobniji sagledati širi kontekst, preuzeti odgovornost i razumjeti važnost saradnje. Ipak, ta zrelost nije garancija etičnog djelovanja – ona je samo potencijal koji se može iskoristiti ili zloupotrijebiti. Na nivou generacija, historija pokazuje cikluse napretka i nazadovanja, često pod snažnim uticajem konteksta i kvaliteta vodstva. Iako danas živimo materijalno lakše nego ikada, ostaje otvoreno pitanje jesmo li istovremeno postali pravedniji i odgovorniji.
U tom smislu, posebno su važni pojmovi objektivnosti i kontekstualnosti, kako ih je istakao Meho ef. Šljivo u svom izlaganju o javnoj komunikaciji. Javna riječ mora se temeljiti na relevantnim informacijama, znanju i poznavanju historije. Laži, manipulacije i klevete predstavljaju ozbiljnu društvenu opasnost i protiv njih se treba boriti argumentima i istraživanjem. Bez objektivnosti i razumijevanja konteksta, svaka kritika lako postaje još jedan oblik manipulacije.
Radi ilustracije, vlastito iskustvo u obavljanju funkcije općinskog načelnika u različitim mandatima (ali u jednom periodu istovremeno i drugih funkcija) omogućilo mi je spoznaju koliko je kontekst presudan za ocjenu nečijeg djelovanja. Različite društveno-političke i ekonomske okolnosti onemogućavaju jednostavna poređenja. Ipak, moguće je govoriti o ličnom i profesionalnom razvoju, posebno u pogledu rukovodno-menadžerskih kompetencija. Na takvim funkcijama presudna nisu tehnička znanja, jer za njih postoje stručnjaci u sistemu, nego sposobnost vođenja, strateškog planiranja, razvoja saradnika i jačanja institucija.
Problem nastaje kada se institucije podrede pojedincu. Koncentracija moći u rukama jedne osobe, kroz višestruke i uzastopne mandate te istovremeno obavljanje stranačkih i drugih uticajnih funkcija, stvara privid stabilnosti, ali u suštini slabi institucije. Ključne odluke su usaglašene u glavi pojedinca ili u nekim neformalnim razgovorima. Demokratski organi tada postaju forma bez stvarne moći, a ključne odluke dobijaju samo formalnu potvrdu kroz institucionalne okvire bez relevantne diskusije i poboljšanja. Takav sistem je dugoročno krhak i zavisan od „jakog vođe“. Bez obzira na personalne karakteristike lidera – bilo da je riječ o osobi izražene odlučnosti i konfrontacijskog stila ili o osobi umjerenijeg pristupa i sklonoj taktičkim dnevno-političkim kompromisima.
Jačanje institucija zahtijeva ograničavanje mandata, jasnu podjelu nadležnosti, transparentnost i kulturu odgovornosti. U vremenu stalne političke buke i konflikta, povratak objektivnosti, konteksta i institucionalne snage nije luksuz, nego nužnost. Bez toga, moć ostaje sama sebi svrha, umjesto sredstva za opće dobro.
