PROMOCIJA KNJIGE „SUFI ORUČEV MESDŽID ILI HAMZA-BEGOVA DŽAMIJA U TEŠNJU – S RAZMATRANJIMA O ČIFLUKU JABLANICA I ČAGLJEVIĆI”

PROMOCIJA KNJIGE „SUFI ORUČEV MESDŽID ILI HAMZA-BEGOVA DŽAMIJA U TEŠNJU – S RAZMATRANJIMA O ČIFLUKU JABLANICA I ČAGLJEVIĆI” ODRŽANA JE 1. FEBRUARA 2026. GODINE OD 13:00 – 14:15 SATI U IZLOŽBENOM PROSTORU „BOSNA I HERCEGOVINA U PRAHISTORIJSKO DOBA“ U ZEMALJSKOM MUZEJU BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU.

PROMOCIJA KNJIGE UPRILIČENA JE POVODOM 138. GODIŠNJICE UTEMELJENJA ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE.

Zahvaljujem se posjetiocima koji su se odazvali pozivu da prisutvuju predstavljanju (promociji) moje posljednje objavljene knjige.

Posebno se zahvaljujem dr. Ani Marić, direktorici, MA Azri Bečević – Šarenkapa, zamjenici direktorice, i osoblju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine što su mi omogućili da u lijepom prostoru jedne od naših najvažnijih ustanova nauke i kulture predstavimo javnosti (promoviramo) ovu knjigu. Radujem se što to činimo povodom 138 godišnjice utemeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Čestitam osoblju muzeja ovu radosnu godišnjicu! Iskrenu zahvalnost dugujem i MA Adisi Lepić, arheologinji – višoj kustosici Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, za uspješno vođenje predstavljanja (promocije) knjige.

Prema mišljenju većine istraživača grad Tešanj doživio je puni urbani razvoj u vrijeme djelovanja Ferhad-bega, sina Iskenderova, koji je svojom vakufnamom iz 1559. godine postavio temelje za pravno priznanje statusa kasabe gradu Tešnju. Iz povijesnih izvora saznaje se da je 1530. godine ili između 1530. i 1540. godine „u podnožju tešanjske tvrđave“ jedan manji feudalac poznat pod imenom Oruč podigao svoj manji mesdžid koji je služio i kao tekija. Kako je Oruč bio „sufija“, tj., pripadnik nekog od derviških redova, navedeni mesdžid odredio sam kao Sufi Oručev mesdžid. Smatram da je u dosadašnjim istraživanjima važnost ličnosti Sufije Oruča za razvoj Tešnja bila dosta zanemarena.

U knjizi su doneseni rezultati istraživanja objekta Sufi Oručevog mesdžida, njegovog razvoja, stradanja, obnove i atribucija njegovim mogućim obnoviteljima kao (su)vakifima. Knjiga o Sufi Oručevom mesdžidu predstavlja, u stvari, historiju razvoja grada Tešnja promatranu kroz utemeljenje i razvoj spomenutog mesdžida, odnosno Hamza-begove džamije. Objekt Sufi Oručevog mesdžida, koliko je poznato, stradao je prvi put u pohodu austrijskog maršala Eugena od Savoje.

U knjizi se analizira stanje objekta zabilježeno tokom njegove adaptacije 2013. godine i razmatraju se historijski podaci i nalazi na samom objektu koji svjedoče o njegovom stradanju i prvoj poznatoj obnovi. Detaljna analiza krovne konstrukcije, zidnih površina i drugih detalja pokazuje da je Sufi Oručev mesdžid adaptiran u većoj mjeri oko 1878., odnosno do oko 1885. godine. Moglo bi se zaključiti da je objekt navedenih godina produžen a izgrađen je i minaret koji se izdizao iz krovišta džamije.
Potvrdu mišljenja da Sufi Oručev mesdžid, u stvari, predstavlja Hamza-begovu džamiju doneo je tek popis Bosanskog ejaleta iz 1850./1951. godine, koji donosi podatak da se objekt nalazi u Mahali Oruč Sufi. Tj. u današnjoj mahali Tabaci.

Sufi Oručev mesdžid, odnosno Hamza-begova džamija adaptirana je 1970/1973. godine. Tom prilikom u njene zidove ugrađene su armirano-betonske grede koje su statički učvrstile objekt, u unutarnjem prostoru izveden je armirnao-betonski mahfil a uz džamiju je prizidan vanjski zidani minaret. Džamija je ponovo adaptirana 2013. i 2016 i 2017. godine. Rezultati ispitivanja objekta tokom adaptacije provedene 2013. godine pokazuju da je objekt imao kvadratnu osnovicu, da su zidovi bili izvedeni u kamenu te da je pretpostavljeni dozidani (produženi) dio bio izveden najvećim dijelom u opeci / cigli. Prilikom adaptacije nisu provedena arheološka istraživanja unutrašnjeg i vanjskog prostora džamije. Također, nisu provedena niti ispitivanja drvenih hatula u zidovima džamije metodom prisustva radioaktivnog ugljika (C 14).

ODREĐENJE OSOBE KOJA JE MOGLA OBNOVITI SUFI ORUČEV MESDŽID

Prilikom izvođenja radova na adaptaciji džamije i uređenju (nove) abdesthane u haremu Hamza-begove džamije u Tešnju 2013. i 2017. godine pronađeni su dva para nišana – Hamze, sina Husejna, Ajanbega (18??-1878.) i Huseina ef. Hojkurića (1780.- 1869.), imama navedene džamije. U knjizi je obrađeno i pitanje pojave Tešanjskih kapetana i pojave prezimena Ajanović, njihov odnos prema drugim porodicama koje su izrasle iz porodice Tešanjskih kapetana te pitanje da li se (su)vakifa Sufi Oručevog mesdžida / Hamza-begove džamije može tražiti i izvan užeg kruga porodice Ajanović? Sukladno navedenoj napomeni u knjizi su obrađeni čin cijepanja izvorne porodice tešanjskih Kapetanovića na porodice Ajanovići (tešanjski) poslije cijepanja, Kapetanovići (tešanjski) poslije cijepanja i Eminagići (tešanjski) poslije cijepanja te pojava porodice „dobojskih“ Kapetanovića u Tešnju. Obrađen je i odnos između „dobojskih“ Kapetanovića i porodice Ferizbegović u Tešnju.

Na temelju detaljno provedene analize porodičnih veza i ličnih podataka došao sam do zaključka da se može provesti personalno izjednačavanje dviju osoba s imenom Hamza. To su: Hamza (1855.-18??.), sin Husejna [iz kuće br. 20] prema Popisu Bosansklog ejaleta iz 1850./1851. godine i Hamza Ibn Husejn Ajanbeg (18??- 1878.), [ne zna se da li je on iz kuće br. 20], prema tarihu na Hamzinom nišanu iz harema Hamza-begove džamije. Sukladno navedenom moglo bi se, uslovno, odrediti godine života Hamze, sina Huseina Ajanovića (1855.-1878.) koji se može smatrati obnoviteljem – (su)vakifom Sufi Oručevog mesdžida u vremenu neposredno prije njegove smrti, tj., oko 1878. godine. Po njemu je nekadašnji mesdžid nazvan Hamza-begova džamija.

U knjizi je obrađen i odnos Hamze Ibn Husejn Ajanbega prema porodici Hojkurić. Naime, prema nekim mišljenjima Hamza Ibn Husejn Ajanbeg oženio je Pembu, kćerku Huseina ef. Hojkurića (1780.- 1869.), imama Sufi Oručevog mesdžida. Iz navedenog moglo bi se zaključiti da je zet Hamza Ibn Husejn Ajanbeg svom puncu adaptirao Sufi Oručev mesdžid oko 1878. godine i da je po njemu medžid poneo naziv Hamza-begova džamija. Međutim, u donošenju zaključaka treba biti veoma oprezan jer godine života Pembe i Hamze ne odgovaraju jedno drugom za čin sklapanja braka!

VAŽNOST UKRASNE KOMPOZICIJE NA MIHRABU DŽAMIJE

Skidanjem maltera sa mihraba džamije otkrivena je starija konstrukcija mihraba za koju nije sigurno da li je izvorna iz vremena podizanja mesdžida ili je isti izveden prilikom obnove nakon razaranja mesdžida 1697. godine. Mihrab džamije je veoma zanimljiv, čak unikatan na prostorim Bosne i Herecegovine, ako ne i nešto šire. Na temelju mjesne tradicije i analize mihraba te ostataka dijelova mihraba koji su sa mihraba skinuti (otučeni prilikom adpatacije džamije 1970./1973. godine) rekonstruiran je izvorni izgled mihraba i isti je doveden u izvorno stanje koje je imao 1970./1973. godine.

Ukrasni detalji na mihrabu Hamza-begove džamije predstavljaju složenu kompozicijsku cjelinu i nose niz složenih prikrivenih poruka. Odnosno, isti predstavljaju prikriveni simbolizam u okviru posebne islamske ikonografije. Kada je riječ i islamskoj ikonografiji tu se ne radi o izradi i korištenju ikona kao prikaza svetačkih likova u kršćanskim tradicijama već o sistemu poruka koje su, više ili manje, prikrivene u posebnom vizuelnom sistemu. Taj sistem poruka predstavlja odraz transkulturalne interakcije šireg područja Levanta koji je dospio i do Bosne i Hercegovine i Dalmacije. Primjer poruka iz prikrivenog simbolizma iz Tešnja potrebno je dalje istraživati, vrednovati, zaštititi i predstavljati javnosti.
Sukladno navedenom slobodan sam predložiti da mjerodavne ustanove iz Tešnja kandidiraju navedenu džamiju za upis u listu nacionalih spomenika Bosne i Hercegovine pri „Komisiji / Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine“.

USTANOVE I OSOBE KOJIMA DUGUJEM ZAHVALNOST ZA POMOĆ U RADU NA KNJIZI

Zahvaljujem se slijedećim ustanovama, kolegama, saradnicima i prijateljima koji su mi na neki način pomogli u istraživanju teme i pisanju knjige. Oblici pomoći koji su mi pruženi grupirani su prema karakteru pomoći i isti su navedeni u bilješkama knjige. Sve osobe koje navodim dale su svoju saglasnost da budu navedene u popisu. Slijed se donosi abecedno:
Recenzentima koji su ujedno i promotori knjige:
Prof. dr. Aidi Idrizbegović Zgonić, dipl. ing. arh., Arhitektonski fakultet, Univerzitet u Sarajevu.
Prof. dr. Harisu Derviševiću, historičaru umjetnosti, Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu.
Za prijevod sažetka na engleski jezik:
Dr. Srebrenu Dizdaru, profesoru emeritusu, Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu.
Za arhitektonska mjerenja objekta, izradu crteža i sudjelovanje u promociji:
MA Muberi Kavazović, dipl. ing. arh., Tešanj / Sarajevo.
Ustanovama koje su mi na neki način pomogle u istraživanju teme koja se obrađuje u knjizi:
Arhivu Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Bošnjačkoj zajednici kulture (BZK) „Preporod“, Sarajevo.
Fondaciji Vojislava Voje Vujanovića, Sarajevo.
Historijskom muzeju Bosne i Herecegovine, Sarajevo.
JU Muzej Tešanj, Tešanj.
Službi za katastar, urbanizam i imovinsko-pravne poslove Općine Tešanj.
Српском Просвјетно Културном Друштву „ПРОСВЈЕТА”, Сарајево.
Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, Odjeljenje za etnologiju, Sarajevo.
Za konsultacije o različitim pitanjima koja su iscrpno navedena u knjizi:
Dr. Sabetaju Finci, Geneve – Meyrin, Švicarska.
Prof. dr. Muhamedu Hamidoviću, dipl. ing, arh., Sarajevo.
Dr. Nadi Horvatinčić, Zavod za eksperimentalnu fiziku Instituta „Ruđer Bošković“ – Laboratorij za mjerenje niskih radioaktivnosti, Zagreb, Hrvatska.
Prof. dr. Nedimu Tuno, dipl. ing. geod., Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Za pomoć u prikupljanju potrebne literature:
Aliji Akkaya, nekadašnjem voditelju biblioteke „Njemačkog arheološkog instituta“, Odjeljenje u Istanbulu, Istanbul / Izmir, Turska.
Ismi Kamberović, Bošnjačka zajednica kulture (BZK) „Preporod“, Sarajevo.
Za dozvolu za objavljivanje fotografija:
Elmi Bajrić, dipl. ing. arh., Tešanj.
Huseinu Galijaševiću, dipl. ing. maš.,Tešanj.
Hamzaliji Hojkuriću, Tešanj.
Ahmetu Hunduru, akademskom slikaru, Tešanj.
Adisu Smailbegoviću, Tešanj.
Momčilu Spasojeviću, Čelić.
Za izradu crteža preuzetih iz moje doktorske teze:
Elmi Avdagić, dipl. grafičkoj dizajnerici, Gračanica.
Za obradu karata:
MA Edi Mešiću, arheologu, Sarajevo.
Za dozvolu za objavljivanje crteža:
Prof. Nihadu Čengiću, restauratoru umjetnina, Bologna, Italija.
Emini Džafić, kreativnoj direktorici firme „Akova Group“, Sarajevo.
Za date / pružene podatke i prikupljanje arhivske građe:
Mr. sc. Suadu Huskiću, ekonomisti, Tešanj.
Bori Jurišiću, Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Dini Kapetanoviću, dipl. ing. arh., Sarajevo.
Ismetu Kapetanoviću, Sarajevo.
Nadiru Medariću, dipl. inž. geod., Tešanj.
Huseinu Mehuljiću, Tešanj.
Faruku Morankiću, Tešanj.
Dr. Ramizi Smajić, višoj naučnom saradnici, Institut za historiju, Sarajevo.
Merdini Tekač. višoj dokumentaristici, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Odjeljenje za etnologiju, Sarajevo.
Za pomoć u obilasku područja Jablanice, Čaglića, Roša, Ravna, Oruča, Karadaglija i Koprivaca:
Prof. Kemalu Ljevakoviću, Tešanjka.
Za lektorsku provjeru bibliografskih jedinica pisanih njemačkim jezikom:
Prof. Maji Todorović, „Goethe Institut BiH“, Sarajevo
Za tehničku podršku i ponuđeno i prihvaćeno ugodno ambijentalno okruženje u okviru bašte uz porodičnu kuću u St. Louisu (u društvu lijepih leptira, ptica, vjeverica i hitrog, znatiželjnog i hrabrog „chipmunk“-a):
MA Dini Kanliću, historičaru – Adjunct Professoru, Maryville University, St. Louis, MO, SAD.
Enveru Kanliću, St. Louis, MO, SAD.
Jasni Kanlić, St. Louis, MO, SAD.

Štampariji Blicdruk, Sarajevo, čije je osoblje strpljivo provelo ispravke obimnog teksta knjige zbog pogrešaka koje je prouzrokovalo prebacivanje iz programa Word i formata .pdf teksta knjige u InDesign program tokom DTP obrade teksta.
Knjiga predstavlja vlastiti istraživački i izdavački projekt koji nije potpomognut ni od jedne društvene, političke ili vjerske ustanove niti od neke privatne osobe! Isti je ostvaren vlastitim sredstvima! Knjiga je štampana u digitalnoj tehnici u 8 primjeraka koji su podijeljeni bibliotekama kao obavezni primjerci, recenzentima u znak zahvalnosti i biblioteci Zemaljskog muzeja. Knjiga se ne može kupiti niti nabaviti na neki drugi način.

Izražavam svoje iskreno žaljenje što osobama koje su mi pomogle u radu nisam u mogućnosti pokloniti primjerak knjige.
Ukoliko postoji interes za knjigu moguće je da neka od ustanova preuzme cijeli projekt i organizira daljnju štampu i raspodjelu knjiga. Disk odlika DWD s knjigom montiranom za štampu stoji na raspoloživosti za preuzimanje uz poslovni dogovor.
Pisanje knjige završeno je u Saint Louisu 28. juna 2024. godine.
Mirza Hasan Ćeman Sarajevo, 2. februara 2026.