Bujica informacija

Nije svaka riječ znanje, niti je svaka informacija istina;
mudrost počinje tamo gdje prestaje buka.

Sve je više pitanja koja dolaze iz područja opće komunikacije u javnom prostoru, prvenstveno putem elektronskih medija, društvenih mreža i različitih digitalnih kanala. Iz toga je vidljivo da mnogi izdvajaju značajan dio svog vremena kako bi pročitali različite sadržaje, komentare i analize. Međutim, umjesto da nakon toga budu obogaćeni novim znanjem i razumijevanjem, nerijetko ostaju zbunjeni, psihološki opterećeni i emotivno uznemireni.

Takva pojava ne iznenađuje. U hijerarhijskom poretku spoznaje podaci prethode informacijama, a informacije znanju. Tek sistematizacijom i razumijevanjem podataka moguće je doći do istinskog znanja. Problem nastaje onda kada se u javnom prostoru iznose tvrdnje bez oslonca na provjerljive činjenice, bez uvažavanja konteksta, vremena, odnosa među akterima i šire društvene dinamike. Mnogi koji pišu ne pokazuju interes za preciznost podataka, niti za njihovu međusobnu povezanost. Još rjeđe su spremni uložiti napor da iz tih podataka izvedu uravnoteženo i argumentirano znanje. Čitatelj, suočen s takvim sadržajem, nalikuje osobi koja ulazi u mutnu rijeku u nadi da će se napiti čiste vode, a iz nje izlazi tek mokra i zaprljana.

Moguće je u kratkom vremenu steći imetak – legalno ili ilegalno, etično ili neetično – ali nije moguće u kratkom roku steći duboko znanje, razumijevanje i mudrost. Kao što rijeka nakon obilnih padavina može postati bujica koja nosi sve pred sobom, tako i javni prostor može biti preplavljen naglim, neprovjerenim i interesno obojenim sadržajima. No, kao što voćki treba vrijeme, briga i strpljenje da bi donijela plod, tako i znanje zahtijeva proces, disciplinu i odgovornost. Bujica ostavlja štetu; plod traži vrijeme, ali daje korist.

Savremeni javni prostor sve češće je preplavljen osobnim, navijačkim, političkim i ekonomskim interesima koji se predstavljaju kao činjenice ili analize. U takvom ambijentu razumni ljudi trebali bi razvijati sposobnost razlikovanja između podataka i interpretacija, između znanja i manipulacije. Nije moguće konzumirati otrov bez posljedica; jednako tako nije moguće kontinuirano širiti neistine, a ostati imun na njihove moralne i društvene implikacije. Emocije u tom procesu igraju značajnu ulogu – one mogu potaknuti nekritičko prihvatanje sadržaja ili, pak, postati okidač začarane spirale ogorčenosti i podjela.

Ipak, put izlaska iz takvog stanja postoji. Znanje utemeljeno na činjenicama, povezano s moralnom odgovornošću, ostaje temelj uređenih odnosa. Osposobljenost bez etike može proizvesti efikasnost bez pravde, a imetak bez odgovornosti može narušiti zajedničko dobro. Društvo i zajednica važniji su od svakog pojedinca, iako je svaki pojedinac dragocjen i nezamjenjiv. Riječ je o interaktivnom odnosu koji može funkcionirati samo na temelju fer društvenih mehanizama, dobrih praksi i institucionalne dosljednosti, a ne na logici „snalaženja“ i kratkoročnih interesa.

Sticanje znanja trajno je putovanje. Ono podrazumijeva promišljanje, preispitivanje i spremnost na korekciju vlastitih stavova. Jednako tako, djelovanje je nužno kako bi pojedinac dao doprinos zdravijem društvenom okruženju, snažnijim institucijama i većoj brizi za one koji su slabiji. Obnova povjerenja i izgradnja snažnih društvenih mehanizama utemeljenih na znanju i odgovornosti mogu vratiti sigurnost i perspektivu zajednici. Bez toga, ostat ćemo u bujici informacija – žedni istine i lišeni reda.

Raduša, 22.2.2026

Fuad Šišić
Raduša 544
74260 Tešanj