Društveni odnosi kao temelj države

Društvo se ne obnavlja deklaracijama,
nego odgovornim djelovanjem onih koji u njemu imaju ulogu i položaj.

Nijedno ljudsko biće ne može opstati izvan zajednice. Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće, a kvalitet njegovog života u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta odnosa koje gradi i održava s drugima. Društveni odnosi predstavljaju relativno trajne i stabilne obrasce interakcije i komunikacije među ljudima, utemeljene na njihovim društvenim ulogama, položajima i odgovornostima. U tim odnosima često su prisutni elementi autoriteta i hijerarhije – kao u odnosu poslodavca i radnika – ali i bliskosti i solidarnosti, kakve nalazimo u porodici ili među prijateljima. Bez stabilnih društvenih odnosa nije moguće održati funkcionalne društvene grupe, institucije, a time ni samu državu.

U preambuli Ustava Bosne i Hercegovine naglašava se oslanjanje na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, kao i posvećenost miru, pravdi, toleranciji i pomirenju. Ističe se i uvjerenje da demokratske institucije i pravične procedure najbolje doprinose izgradnji miroljubivih odnosa unutar pluralističkog društva. Ova normativna polazišta predstavljaju vrijednosni okvir za obnovu i razvoj društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Međutim, društveni odnosi u Bosni i Hercegovini nasilno su prekinuti 1992. godine i sistematski razarani tokom ratnih godina. Takvi odnosi ne mogu se obnoviti pukom izjavom, formalnim aktom ili deklarativnim opredjeljenjem. Oni se mogu graditi jedino istrajnim, dosljednim i odgovornim djelovanjem, na novim osnovama koje podrazumijevaju međusobno uvažavanje i institucionalnu odgovornost.

Prvi, možda i najmanji, ali nikako beznačajan korak u tom procesu jeste prestanak daljeg razaranja društvenih odnosa zloupotrebom društvenih uloga i položaja. Suprotne tome – kroz te uloge i položaje potrebno je doprinositi njihovoj obnovi. Kada, primjerice, vjerska zajednica obilježava svoj praznik u javnom prostoru, a pogotovo kada događaju prisustvuju izabrani javni funkcioneri i ugledni predstavnici društva, takav prostor prirodno pripada i zajedničkim državnim simbolima. Zastava Bosne i Hercegovine i njena himna, iako bez teksta, predstavljaju simbolički okvir koji podsjeća da je riječ o zajedničkom prostoru svih građana.

Slično tome, institucije javne vlasti i političke stranke trebale bi koristiti državne i općinske praznike kao priliku za jačanje svijesti o značaju države i javnog prostora kao mjesta odgovornog djelovanja. Takve prilike mogu služiti i kao most između različitih društvenih sfera – politike, religije, kulture i građanskog društva. Država u tom procesu ima nezamjenjivu ulogu, a tu ulogu ostvaruju javne institucije na različitim nivoima vlasti. Pri tome nije presudan procenat prisutnih građana, iako i na tome treba kontinuirano raditi. Presudno je da nosioci društvenih funkcija djeluju u skladu s javnim interesom i dugoročnim ciljem društvene stabilnosti. Institucije vlasti ne bi trebale graditi svoj autoritet na partikularnim segmentima društva. Naprotiv, različiti društveni segmenti mogu i trebaju pronaći svoje mjesto unutar zajedničkog državnog okvira. Upravo u tom okviru nastaje sklad i red u društvenim odnosima.

Populizam, kratkoročne političke koristi ili partikularni interesi ne smiju imati prednost nad izgradnjom zdravih društvenih odnosa. Društva se ne stabiliziraju kroz trenutne političke pobjede, nego kroz dugoročno izgrađeno povjerenje među ljudima i institucijama. Upravo zato je odgovorno i dosljedno vršenje društvenih uloga nezamjenjiv doprinos obnovi tog povjerenja. A bez povjerenja – nema ni stabilne i funkcionalne države.

Fuad Šišić

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020