Saradnja

Mora se krenuti od onoga što je ispravno,
a ne što je prihvatljivo.

Peter Drucker

Riječ saradnja podsjeća na viši moralni standard, na etičnost, na pozitivnu ljudsku stranu. Velika je stvar pronaći način da se razumiju drugi i da se zajedno radi na dostignućima. Nekada je to jednostavno a nekada predstavlja pravi izazov. Ali kada saradnja postoji, sve je lakše. Trebalo je raditi prave stvari na pravi način i prije nego što je to rekao Peter Drucker. Sada se ta izreka često koristi ali se tako često baš i ne primjenjuje. Okolnosti se vremenom mijenjaju ali uvijek imaju snažan uticaj na odnose među ljudima. Poznajemo okolnosti vanrednog stanja zbog rata, zbog bolesti ili nevremena ali bi se moglo kazati da sada živimo u vanrednim okolnostima zbog neizvjesnosti promjena. Brzina je postala snažan faktor u životima ljudi. A brzina vodi brzopletosti i čovjek onda teško ili nikako ne stiže da provjeri ono što radi, zbog čega to radi. Nije čudno da čovjek griješi, rekao bih da je prirodno. Ali čovjek u brzini ne stiže da se preisipita, a stvoren je tako da se mora stalno preispitivati. Ako to ne čini povećava šanse da se pokvari.

Ovih dana je u Tešnju 14. privredni sajam. Sjećam se ove manifestacije, raznih lokacija, sadržaja i njenih učesnika svih ovih 14 godina. Sajam je s godinama rastao. I hvala Bogu, izrastao u tinejdžerko doba. A zna sa da je mladost sklona uljepšavanju. Svejedno što je lijepa ona teži da se pokaže ljepšom nego što stvarno jeste. Težnja da je frizura bar malo drugačija, a odjeća novi modni hit uglavnom nepotrebno vodi predstavljanju prividne nadmoćnosti. U takvom stanju mladost je spremna na nepromišljenost, ne obazire se iza sebe, ne sagledava posljedice, jednostavno je samofokusirana – zaljubljena u samu sebe. Oni koji su nad njima bdjeli, brinuli i pazili dok stasavaju u život, oni u ovoj dobi postaju nevažni, nekada čak smetnja.

Ali kontinuitet održavanja sajma vodi daljem rastu, stasavanju i sazrijevanju. Vjerujem da u godinama pred nama najvažnija vijest u medijima prvi dan sajma ipak neće biti veličina podignute zastave. Iako su dimenzije srazmjerne, i neupitan patriotizam, one zbog svoje veličine mogu ukazivati na nesrazmjernost vjerodostojnosti. Od sajma se ipak očekuje nešto drugo kao prva vijest. I bilo bi korisno da sajam dobije jasan fokus. Da dobije prepoznatljive kompetencije u određenom području i znatno širu regionalnu pažnju. Baš mi je žao da sam propustio prvi puta prisustvovati otvaranju ove važne lokalne manifestacije. Bez obzira na kazano, kažu da je baš lijepo djelovalo i to treba poštovati, organizatorima čestitati. I svima koji su izlagali.

A ne bih ovaj tekst možda nikada napisao da ovih dana nisam popravio mobilni aparat koji je bio u kvaru. Naravno, kvar i popravak mobilnog aparata nije ništa neuobičajeno ali na njegovoj poleđini piše: “Fuadu Šišiću – U znak uspješne saradnje tokom obnašanja funkcije načelnika općine Tešanj. U potpisu: Udruženja privrednika Biznis centar Jelah-Tešanj.” Istina, tekst je sada jedva čitljiv ali još uvijek se mogu pročitati crna slova na crnoj podlozi mobilnog telefona, brand Samsung, model GT-I9300, adroid verzija 4.3. Nakon 65 mjeseci slova su čitljiva zahvaljujući činjenici da su ugravirana na poklopac. Još uvijek lijepo djeluje.

Nije to bila zahvala funkciji jer zahvale takve vrste su neka vrsta protokolarnog reda, običaja. Na kraju, onaj ko je na funkciji radi samo ono što je njegova obaveza na toj funkciji. Služiti organizaciji je obaveza, i organizacija je na prvom mjestu. Osobna profesionalnost, posvećenost, transparentnost, korektnost bez favoriziranja i jednako otvorenim pristupom prema ljudima nadograđuje ili slabi efektivnost i efikasnost vršenja funkcije. I znak zahvalnosti koju pominjem je bio upućen osobi kada više nije bio na funkciji. To se drugačije osjeća. Nekako je neposrednije, iskrenije i trajnije.

Kažu da kada neko učini nešto dobro treba ugravirati da se ne bi izbrisalo. A možda i zbog toga jer će ljudi zaboraviti ili će doći novi ljudi koji neće ni znati ko je prije njih šta i kako radio i gradio. A kako bi i mogli znati jer jedini pisani trag o tome se nalazi kod onoga koji je ugravirani znak zahvalnosti ili priznanja dobio. I umjesto da podsjeća one koji su se zahvalili, on podsjeća onog kome se zahvalilo ili odalo priznanje. Ali ima dosta onih koji nikakav znak zahvalnosti nisu ni dobili. Nisam siguran da je to viši moralni standard sa početka teksta.

Ali pronaći način i razumjeti druge je nekada izazov, i razumijem da se radi o procesu, sazrijevanju, osposobljavanju. Svi prolazimo različito doba pa i tinejdžersko doba u različitim organizacijama. Uvjeren sam da će jednog dana oni koji dodijeljuju priznanja i iskazuju zahvalnosti imati te informacije kod sebe sačuvane i znati uraditi pravu stvar na pravi način. Uz to, sačuvati to prije svega u svojim srcima znak je našeg ljudskog odnosa i saradnje kada funkcije ostanu negdje u prošlosti i kada kapital ostane tamo gdje mu je mjesto, bez obzira na gravure. Kapital međusobnih odnosa izgrađen kroz međusoban pozitivan odnos, kroz saradnju treba čuvati, njegovati i dalje jačati. Taj kapital je snažniji od snage novca i snage funkcije zajedno jer počiva na višem moralnom standardu.

Osobno nisam nezadovoljan, još uvijek u srcu nosim gotovo sve one s kojim sam sarađivao. Nadam se da i većina njih ima isti osjećaj.

Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj