Optimizam

Biti optimista znači u svakoj situaciji truditi se vidjeti ono dobro i
raditi na tome da se ispravlja ono što nije dobro.

Jamil Zaki, psiholog, neuronaučnik i naučni istraživač, tvrdi da je na temelju različitih i velikih istraživanja njegova laboratorija otkrila da doniranje novca aktivira slične dijelove ljudskog mozga kao i jedenje čokolade, i da pomaganje drugim ljudima koji su pod stresom smiruje. Drugim riječima, zaključili su da postoji dobro u ljudima i ako je prisutno u ponašanju to čini ljudima dobro unutar njih samih. To potvrđuje da ljudski dizajn omogućava optimizam i pesimizam, da omogućava nesebičnost i sebičnost, dobrodušnost i zavist, sitost i pohlepu, poštenost i nepoštenost. Pa kuda ide ovaj svijet, logično je pitanje?

Kako je moguće da takav ljudski dizajn dopusti sebi i prevari sam sebe? Gdje se to i kako dešava da je čovjeku lakše vidjeti tuđu mahanu i grešku, nego svoju? Zašto mu je lakše oprostiti sebi istu grešku nego drugome? Zašto se i čemu prepusti da sebe voli najviše? Kako to da je postalo normalno da najbolju i najbržu zdravstvenu pomoć dobijaju najbogatiji? Covid19 je otkrio cinizam cijelog svijeta. Najbogatije države su diktirale raspored raspodjele. Vakcine su zadržali u bogatim zemljama dok su siromašne čekale. Sve se svelo na međusobnu konkurentnost, novac, premoć, manipulaciju koja je daleko bliža pohlepi nego sitosti, koja je daleko od tog potencijala dobra u ljudima koja ih smiruje ako čine dobro i drugima. Istraživanje provedeno 1972. godine u Americi je pokazalo da se može vjerovati, imati povjerenje u 42% ispitanika. Isto istraživanje 2018. godine je pokazalo da je taj procenat pao na 30%. Raste nepovjerenje. Smjer je, iako se ponose svojim načinom života, očigledno pogrešan.

Ljudi imaju povjerenje ako znaju da će ga drugi ljudi zaslužiti. Ali isto tako ljudi paze na sebe i zatvaraju se ako misle da niko drugi neće brinuti o njima. Naši društveni odnosi nas oblikuju, poput gline, u optimistične ili cinične verzije nas samih. A čini se da upravo sada, mnogi žive u neskladu istorijskih razmjera. Nejednakost je skočila, nepravda je svuda okolo, lični interes kao da upumpavaju u vodu, hranu i lijekove. Ove sile jačaju cinizam, jačaju dezintegraciju, najavljuju loše razdoblje. Period izolacije zbog Covid19, visokog stepena infotech komunikacije, globalne i lokalne nesigurnosti ljude pomjeraju u način života koji ne žele da žive i koji ne moraju da žive. Neki čak tvrde da sreća opada sa porastom inteligencije.

Cinizam je postao nesvjesni stil života mnogih. Cinizam nije jedina srž naših problema i sam optimizam ih neće popraviti. Može se biti skeptičan – zahtijevati dokaz prije nego što se povjeruje nekome – ali treba zadržati nadu znajući da se svako može promijeniti nabolje. Biti pozitivan primjer radnom kolegi i kada on to nije, šefu i kada šef to nije, komšiji i kada komšija to nije donijeće više pozitivne promjene od svog cinizma koji bi nekome mogli uzvratiti. Domovinu treba voliti kakva god vlast u njoj bila. A vlast ako neće da se mijenja može se promijeniti. Nedavno sam svjedočio optimizmu dvoje mladih ljudi, javnih funkcionera, njihovih zrelosti i nadi da se može raditi drugačije, s više iskrenosti, otvorenosti i povjerenja i da može bolje.

Stoga se borim da vjerujem u ljude makar često bio nezadovoljan kako neki obavljaju neke javne poslove ili se odnose prema meni. Svi se zaglavimo u živom pijesku – ponekad je to neminovno. Međutim, sljedeći put kada uspijete da se izvučete i pronađete vjeru u ljudstvo, sjetite se da posegnete nazad i zgrabite nekog drugog ko se zaglavio, dok ne bude sve više onih koji će izaći na čvrsto tlo. Jer optimizam je ključ koji nam omogućuje da jasno vidimo i izgradimo bolju budućnost.

Neka Svemogići i Samilosni pomogne narod Ukrajine koji je napadnut. Neka Bog spusti milost na Bosnu i Hercegovinu. Dugujemo Ti sačuvati mir, Domovino naša. Dugujemo Ti više nego što smo učinili. Sretan Dan nezavisnosti Bosno i Hercegovino!