Strah od izbornog rezultata

Vjerujem da je Bog stvorio ljude slobodnim i jednakim, da ne postoje više i niže rase, ni dobri i zli narodi. Vjerujem da ljudi sa sobom donose jedan broj neotuđivih prava, da vlast nema ovlašćenja da ta prava uskraćuje, kao što ne vjerujem u neograničena prava većine, jer tiranija većine je tiranija kao i svaka druga. Vjerujem da je mjerilo slobode odnos prema manjinama, a sloboda mišljenja prije svega pravo da se drugačije misli… U tome je u najkraćem sadržano moje razumijevanje demokratije.

Alija Izetbegović

 

Jedna izjava na stranačkom (predizbornom) skupu, nešto više od dva mjeseca pred opće izbore u Bosni i Hercegovini, izazvala je buru reakcija. Ipak, najvažnija je došla iz samog vrha Islamske zajednice BiH, od poštovanog Reis-ul-uleme Dr. Huseina Kavazovića. Vrijeme i mjesto, na kome se Reis-ul-ulema osvrnuo na kraju svog obraćanja na nedefinisanu temu “prebrojali smo se”, za prisutne vjernike i Reis efendiju je svakako moglo biti sasvim adekvatno vezivanje “da se ne zaboravi”, da se ni slična stradanja muslimana u Bosni i Hercegovini ne smiju ponoviti, jer je samo u periodu 1992-1995 bilo 614 porušenih džamija, 218 mesdžida, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata i to sjećanje vodi tome da gdje nije bilo organizacije/prebrojavanja – nije moglo biti ni odbrane. Reis efendija je kazao u tom kontekstu “jašta nego ćemo se prebrojavati”, dakle upotrijebio je buduće vrijeme, ako bude trebalo. U izjavi Reis efendije nema onog vremenskog perioda neposredne prošlosti koje je upotrebljeno na jednom stranačkom skupu. A i da ima, Reis-ul-ulema Kavazović zna šta, zbog čega i kada govori. On je to već dokazao mnogo puta.

No stranački lideri koji su javno reagovali prema Reis-ul-ulemi i njegov govor svrstali u navijački govor su pokazali nezrelost i strah od rezultata izbora. Inače, ne bi sebi dopustili da javno ocjenjuju dio govora Reis-ul-uleme navijačkim, ne bi javno postavljali pitanja a posebno ne ona kojima nema mjesta da se postavljaju Reis-ul-ulemi. Jednostavno to ne ide. U tradiciji bosanskih muslimana Reis-ul-ulemi se tako ne obraća i kada ti nije pravo, kada si nešto pogrešno skont’o ili čak i da si kako treba skont’o ima drugi način. Kako god, nakon prve ture jedini na dobitku je onaj ko je prvi izgovorio “prebrojali smo se”. Svi drugi nakon toga su na gubitku.

Uvjeren sam da stranački lideri ne bi trebali komentarisati izjave poglavara vjerskih zajednica. Razumijevanje za takvo nešto bi moglo biti kada bi neko od njih pozivao na nasilje, na nepoštivanje ustava i zakona, kada bi širio govor mržnje… čak i tada ne bi trebali reagovati stranački lideri nego javne institucije, tužilački i sudski organi. Naravno da stranački lideri misle o tome kako će riječi poglavara vjerskih zajednica uticati na opredjeljenje onih koji glasaju. To je legitimna zabrinutost. Ali to je i razlog da sami daju veći doprinos na struktuiranju bh društva, na više onoga što će biti uređeno zakonom a manje kontekstom, dnevno-političkim interpretacijama i šta kome odgovora da čuje. S druge strane, postoji prostor i unutar Islamske zajednice BiH da se donesu neka interna pravila (pored redovnih načelnih instrukcija Reis-ul-uleme o neutralnosti imama tokom izbornih kampanja koje se čuje redovno) koja bi bila obavezujuća za službenike Islamske zajednice BiH, prvenstveno imame, ne oduzimajući im temeljna građanska prava koja pripadaju i drugima.

A kada je riječ o rezultatim izbora, ko će za koga glasati i za koga neće treba se podsjetiti riječi rahmetli Predsjednika Alije Izetbegovića na 2. kongresu SDA 06.09.1997. godine kada je govorio o četiri kategorije za koje ne treba glasati:

“Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike, nemojte glasati za one koji su stekli bogatstva kojem se ne zna porijeklo. Bogati jesu ali nikako da saznate otkud im najedamput pare, nemojte glasati ni za tu sortu ljudi.

Nemojte glasati ni za one koji mnogo govore a rade prijatne poslove. Znate uvijek nađu nešto prijatno za sebe da rade i u toku rata prijatno ali puno govore, i nemojte glasati za one koji za sebe kažu “glasaj za mene, treba za mene da glasaš”…One koji traže vlast-NEMOJTE ZA NJIH GLASATI!”.

Na žalost, danas izgleda nema ko da kaže za koje kategorije ne treba glasati!? A svi traže vlast. Ili bi danas možda bilo deset kategorija za koje ne treba glasati? Slične poruke danas se ne čuju, poruke koje dolaze iz konteksta protekle stvarnosti, ponašanja ljudi u vlasti i u društvu. Nema poruka koje vrijednosti treba podržati, ni koje sebičnosti i devijacije treba odbaciti. Ali, i ovo će proći. Toliko straha od izbornog rezultata i gužve a možda se nismo ni prebrojali!?