Zabrinut

Brige bi nas trebale voditi u akciju, a ne u depresiju.
Pitagora

“Zabrinut sam zbog devetog januara, ali i zbog odluke Parlamenta u Banjoj Luci da krene putem suprotnim odlukama suda i države. Postepena razgradnja Bosne i Hercegovine, to je ono što je za mene pravi problem”, izjavio je Schmidt, Visoki predstavnik u BiH za njemačke medije 10.01.2022. godine povodom antiustavnog obilježavanja Dana RS-e.

Kada je u decembru 1970. godine, 25 godina nakon završetka II svjetskog rata, njemački kancelar Willy Brandt pri posjeti Varšavi kleknuo pred spomenikom ustanku u Varšavskom getu nekih 30-tak sekundi – bilo je to iznenađenje. Poljaci nisu odmah vjerovali u vjerodostojnost pokajanja, a svaku drugi Nijemac je u anketi kazao da je to bila greška. No vrijeme je pokazalo da je taj čin Willya Brandta pokrenuo proces vraćanja povjerenja, pokrenuo proces saradnje i novih odnosa u budućnosti.

30 godina od nasilnog rušenja ustava Republike Bosne i Hercegovine, sljedbenici onih koji su zbog te nasilne politike i svih stradanja koje je ta politika direktno proizvela presuđeni međunarodnim presudama za najveće ratne zločine uključujući genocid, svečano obilježavaju, slave, diče se, u prisustvu Ministra vanjskih poslova Srbije i dva ministra iz Crne Gore. Kao što su prije 30 godina započeli nasilno rušenje Ustava Republike Bosne i Hercegovine uz podršku političkih centara iz Beograda (sadašnji Ministar vanjskih poslova je tada bio sekretar Slobodana Miloševića) i Podgorice, tako sada zajednički slave i nastavljaju da veličaju tekovine nasilja.

Međunarodna zajednica je i tada bila zabrinuta. Postoji kontinuitet odnosa zvanične politike Beograda prema Bosni i Hercegovini, i kontinuitet politike međunarodne zajednice prema tom odnosu. Ništa se tu suštinski nije promijenilo. Bosna i Hercegovina nije samo mjesto između Istoka i Zapada, nije samo nasljeđe odnosa Istočnog i Zapadnog Rimskog Carsva, Osmanlija i Evrope – to je mjesto gdje borbe ne prestaju.

Willy Brandt je bio uvjereni protivnik nacizma i takav čin pokajanja se mogao dogoditi. U Beogradu se takav čin pokajanja ne samo da nije dogodio nego se koriste sva sredstva da se opravda ono što se nikada nigdje nije moglo opravdati. Visoki predstavnik koga trenutno predstavlja Nijemac Schmidt, nema razloga da se kaje jer on nije ovdje zbog svojih uvjerenja nego da uradi ono što je temeljni kontinuitet djelovanja međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Uz sve pojedinačne odluke koje su bile korisne za egzistiranje Bosne i Hercegovine u međunarodno-priznatim granicama, uz moralnu podršku kroz međunarodne presude i odavanje počasti žrtvama, uz podršku nekom ekonomskom oporavku, postoji jedan neviđen visok stepen tolerancije u vezi sa rušenjem suvereniteta Bosne i Hercegovine.

Dijelim zabrinutost sa g-dinom Smidtom ali vjerujem da je to izraz diplomatskog riječnika koji nema nikakvog značenja u njegovim ovlaštenjima. Stoga je ta vrsta zabrinutosti sasvim beskorisna i besmislena. Mnogo više sam zabrinut zbog nevjerovatnog egoizma, sebičnosti, nezrelosti političkih lidera u Bosni i Hercegovini, posebno onih koji su na strani Bosne i Hercegovine kao države, kao subjekta, kao domovine. Čak i u situaciji kada Milorad Dodik javno demonstrira nastavak svojih političkih ciljeva, političkih ciljeva Beograda u Bosni i Hercegovini, politički lideri koji sebe promoviraju nepokolebljivim borcima i neupitnim patriotama Bosne i Hercegovine uporno se međusobno optužuju zbog malo vlasti. Pri tome, ne samo da nema nevinih, nego oni svojim izjavama produbljuju nepotrebne komentare, produbljuju međusobne optužbe svojih sljedbenika kao da će išta biti riješeno time što će jedni drugima dokazati da je neko među njima gori od onog drugog. Ta vrsta besmislenog bavljenja liderstvom, dokazivanja da je neko drugi kriv, pogubnog za državu je prioritet koji treba mijenjati.

Gore od toga je samo to što se pokušava javnosti kazati da postoji spremnost za razgovore u korist efikasnosti institucija Bosne i Hercegovine od strane onih koji te institucije urušavaju godinama. I da tu šansu treba iskoristiti. Oni koji to tvrde nisu naivni, oni su lažovi i jednostavno se samo bore da uđu u vlast umjesto SDA. To što ih (mješavinu etničkih, građanskih i liberalnih stranaka) istovremeno oni koji pokazuju “dobru volju” ili partneri nazivaju muslimanskim strankama, bošnjačkim strankama uopće im ne smeta. Svi vide kako samo oni, osmorka ili malo manje od toga, imaju dobru volju da uđu u vlast, imaju procjenu da to trebaju brzo uraditi kako ih SDA ne bi omela svojim spletkama, i nema nijednog razloga da to tako i ne komuniciraju. Jer to je razumljivo. Ovako kako sada rade, oni pokušavaju napraviti alibi Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću za dugogodišnji destruktivan pristup iako oni taj alibi niti traže, niti žele.

Toliko je potrebna popravka sopstvenih slabosti i poduzimanje nesumnjivih općekorisnih akcija umjesto sebičnih motiva, udruživanjem u korist odbrane zajedničkih vrijednosti umjesto grupnih, oslobađanjem uma umjesto potrebe da se udovolji onome “iznad”, oslobađanjem pozitivne energije ljudi.