Završavamo gimnaziju. Četvrti razred je lagan pa je rastanak teži. Neke učeničke slobode smo već osvojili. Razrednik nam je živopisni profesor fizike Muhidin Moralić. Donosio se radio u učionicu. Svaki dan u međusmjeni između 12 i 13 sati u učionici smo slušali muziku radija Zagreb. Radio emisija Po vašem izboru je bila ključ razumijevanja rock muzičke scene. Foto sekcija je imala zapaženu ulogu. Imali smo svoju prostoriju kod kabineta biologije. Tu su se redovno slušale posljednje kasete Zeppelina i Atomskog skloništa. A povremeno je i jedna simpatija znala ući. 🍒
Fotografi su bili Nermin Galijašević Pejso i Nurija Galijašević Kuca. Najviše zahvaljujući njihovom entuzijazmu ostala je poneka fotka iz tog perioda. Papir, fiksir i razvijač su sami kupovali. Profesor istorije Ljuben Dinčev je iz nekih svojih razloga bio ljubomoran i ugasio je sekciju. 😞
Te 1979. godine u Iranu se desila revolucija. Šah Reza Pahlavi je napustio Iran a vlast je preuzeo imam Homeini. Sovjetski Savez je upravo 1979. godine napao Afganistan. Ogromni finansijski troškovi i ljudski gubici desetogodišnje invazije su bili direktni uzrok raspada Sovjetskog Saveza. Hit pjesmu 1979. godine ‘I will survive’ je izvodila Gloria Gaynor. 🎸🥁
Maturanti srednjoškolskog centra iz Tešnja su za matursko veče 1979. godine na raspolaganju imali dvije odlične opcije. Novi prelijepi hotel B kategorije u Tešnju otvoren pet godina prije, ili Kardial otvoren samo tri godine prije? Odluka je pala da se matursko veče obilježi u Kardialu! 🍒
Kardial je bio hotel A kategorije.
Bio je hit ne samo u regiji, nego u cijeloj Jugoslaviji. Boraviti u Kardialu je bilo pitanje prestiža. Tolikog prestiža da su te godine na matursko veče došli i roditelji maturanata! I ne samo roditelji, nego i brojni prijatelji, braća, sestre kao i dosta učenika nižih razreda gimnazije. Velika sala Kardiala je bila doslovce prepuna. Ljerki Soldat su na maturu došli rođaci iz Zagreba. Karta za matursko veče je u Tešnju juna 1979. godine bila veoma tražena roba. 🤷
Naša generacija je imala i dodatni adut u rukavu. Naime Škola učenika u privredi (ŠUP) je prvi put u svojoj historiji upisala generaciju konobara. Ti konobari su na praksu išli upravo u Kardial. Išli su sve tri godine škole, od 1976. do 1979. godine. Vrlo interesantna koincidencija. Radili su praksu u Kardialu od njegovog otvaranja do svoje mature. 🍒
Prva generacija, nov novcat hotel. Konačno su dočekali i svoje matursko veče! Bili su itekako ponosni na ‘svoj’ vrhunski hotel gdje su radili praksu. Htjeli su svoje cjelokupno školovanje krunisati i proslavom vlastite mature u Kardialu.
Po uzoru na cijelo društvo tada je u školama bilo razvijeno učeničko samoupravljanje.
Učenici su se pitali za mnogo stvari, i to suštinski a ne samo formalno. Učenički organ upravljanja u školi se zvao ZUC – Zajednica učenika centra. ZUC je objedinjavao interese svih učenika srednjoškolskog centra tj. Gimnazije i Škole učenika u privredi. Predsjednik ZUC-a je bio Azem Mulalić. Na jedan sastanak ZUC-a su došli direktor Zvečaja Mušo Muslić i direktor naše škole Šefket Hadžiefendić. Mušo nam je objasnio šta tešanjski hotel nudi a Šefket da ipak imamo u vidu da je to naša čaršija.
Iz Kardiala nije naravno niko dolazio, ali su naše kolege konobari-maturanti na sastancima uporno lobirali za ‘svoj’ hotel, ‘dižući’ ga u visine. Nakon nekoliko dosta žučnih sastanaka ZUC-a kolege su nas ubijedile. Donijeli smo odluku da se po prvi put u historiji na maturu ide iz Tešnja u Teslić. 🤷
Srednja škola u Tešnju je uvijek pratila potrebe tešanjske privrede. Ugostiteljski sektor i školovanje konobara su bili zapostavljeni. Ubrzani razvoj tešanjske privrede je nametnuo potrebu i za razvojem tercijarnih djelatnosti, ugostiteljstva i turizma. Shodno tome su se i konobari i ugostitelji počeli smatrati bitnim za dalji razvoj općine. Nekoliko generacija konobara iškolovanih u Kardialu bili su zamajac razvoja ugostiteljstva u Tešnju. Podigli su uslužnu djelatnost u Tešnju na sasvim drugi nivo. Kvalitetno su popunili nedostajuća mjesta u ugostiteljskom preduzeću Zvečaj. Otvorili su vlastite kafane, upravljali sa tvorničkim restoranima, sezonski radili na moru. 🏖️🏝️
Hamdija Halepović, Jusuf Vehab, Salih Čajić, Rifet Mehmedović, Samil Ogrić, Fikret Ogrić, Ismet Hopić, Vinko Gašić, Vlado Lujić, Fikret Bejtić, Fadil Sinanović Čanta, Bakija Alioski, Stanko i Risto Petrović su samo neki iz prve generacije konobara Tešnja školovanih u Kardialu.🥇
Neki od njih su smatrali da svoj talent ne mogu potpuno ispoljiti u Tešnju pa su posao i budućnost potražili na prestižnim turističkim destinacijama.
Praksa u Kardialu je bila veoma zahtjevna, radili su sve praznike.
Kada su radili na velikim feštama poput Nove godine dobijali su sobe za spavanje. Nisu imali platu niti plaćen prevoz. Tri godine su radili punu normu samo za bakšiš i topli obrok u restoranu za personal. Putovali su autobusom do Jelaha, pa dobojskim autobusom za Teslić, pa nekako do Banje Vrućice. Nekad su se mogli vidjeti i kako stopiraju kod Aljine kafane na Jelahu. Glavni motiv im je bila činjenica da rade u ugostiteljskom objektu najvišeg ranga. Na praksi u Kardialu im se pružila životna prilika da odrade sve iz struke. Tartar biftek, flambiranje, filetiranje ribe… za njih nije bilo tajni. Rad u školi u Tešnju ili hotelu Tešanj ne bi im ni izbliza pružio takvu priliku za učenje. 🍒
U Kardialu su gostovale i muzičke zvijezde. Neda Ukraden je jednom prilikom uoči nastupa hitno trebala u svoju sobu. Najbliži joj je bio učenik treće tešanjske generacije na praksi Redžudin Halepović Redžo. On je Nedu umjesto do lifta za goste odveo do lifta za osoblje koji je to veče bio zatvoren. Mlad i zbunjen, kad mu se obratila velika jugoslavenska muzička zvijezda Redžu je pukla trema i izgubio se. Zatim se i Neda izgubila i onako ljuta lutala i tražila glavni lift. 😁
Kad su se nakon par decenija ponovo sreli u hotelu Tamaris u Novom Vinodolskom Redžo ju je podsjetio na to. Zajedno su se smijali toj zgodi. 🍒
Za maturante iduće školske 1980. godine nije bilo nikakve dileme gdje će se slaviti matura.
U nedjelju 4. maja 1980. godine umro je predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. Sve svečanosti u Jugoslaviji su bile otkazane. Tako su muški maturanti to ljeto umjesto poziva na maturu dobili poziv na služenje godinu dana vojske u JNA. 🤯
Već naredne 1981. godine matursko veče se vratilo u tešanjski hotel. Tu se proslavljalo narednih deset godina, dok je hotel bio u funkciji.
Tako smo mi, tešanjski maturanti 1979. godine, bili prva i posljednja generacija koja je maturu slavila u Kardialu u Tesliću. ✨
Domaćica na našoj maturskoj večeri u Kardialu je bila učenica trećeg razreda gimnazije Nađa Korajlić. Nađa je goste dočekivala na ulazu i svojim osmijehom i prirodnom spontanošću ih oslobađala početne treme. 🩵
Za večeru je kao glavno jelo bila servirana Karađorđeva šnicla. Naše kolege konobari-maturanti su servirali kompletnu svečanu večeru i iznijeli organizaciju oko svih stolova. To su učinili bez greške i faktički su nam tako dokazali i pokazali koliko su naučili na praksi. 🍾👔
U zvaničnom dijelu večeri svi maturanti su pojedinačno prozivani i razrednici su im uručivali diplome. Nakon toga je bila tombola. Nagrade su bile prikupljene tako što smo mi učenici išli u preduzeća po Tešnju i tražili da nam doniraju filtere, svjećice, čarape…
Maturantice su sve bile odjevene u svečane haljine, jedino je Biljana Jukić odabrala komplet sa suknjom. Haljine su uglavnom bile individualne kreacije, šivane po narudžbi, a neke su kupljene i na strani.
Ida je po haljinu išla u Slavonski Brod. Lela je po haljinu sa mamom išla vozom u Zagreb. Poznato je da u vozu iz Ploča za Frankfurt nikad nije bilo mjesta za sjesti, a ni stajati nije bilo lako. Tako su Lela i njena mama Tonka stojeći kraj prozora do Zagreba malo i zakunjale. 😀 Pasti nisu mogle jer je doslovce bio čovjek na čovjeku. 🤷
Mi muški smo se za odijela nekako snalazili. Trgovine kod Zakire (Kire) Sejranić i Mine Korajlić su bile glavni izvor snabdijevanja.
U vrijeme naše mature u Tešnju nije bilo fotografske radnje. Tako smo i zbog slikanja za maturski pano morali ići u Teslić. 🤷
Otišli smo u foto studio u ulici Maršala Tita, na autobuskoj stanici u Tesliću. Vlasnik foto studija je bio Muhamed Mulabećirović. Nas sedam muških iz razreda se slikalo u istoj košulji i sa istom kravatom. Kravatu smo od kuće donijeli već vezanu u čvor. Do posljednjeg slikanja se već bila olabavila i nije ni na što ličila. 😁
Grupa od nas deset muških završila je proslavu mature u Kardialu ranom zorom. Onako u odijelima i sa kravatama iz Banje Vrućice smo krenuli pješice prema Tesliću. Nakon par minuta idući na posao pored nas je naišao prazan kamion kiper. Vozač nam je prvo podsmješljivo trubio a onda se zaustavio i iz šale pitao hoćemo li sa njim do Teslića? Potpuno neočekivano za njega mi smo smjesta pristali i nekako se uzverali na kiper. 😁
Deset muških na kiperu ranom zorom jezde pustim putem prema Tesliću. U odijelima i sa lebdećim kravatama, čvrsto se držeći za stranice kamiona. Potpuno nadrealno. Kadrovi kakvih se ne bi postidio nijedan režiser. 😁
Matursko veče je bilo gotovo ali škola još nije bila gotova.
Odmah sutra u subotu svi maturanti naše generacije su se ponovo morali sastati u Kaloševiću. Ovaj puta bez gostiju.
Maturantica Jasna Hadžiedhemović je bila pametna pa je nakon proslave mature noćila kod tetke u Tesliću. Mi muški koji smo tek došli kući, onakvi umorni i neispavani morali smo odmah tražiti prevoz do Kaloševića na vojni poligon. U deset sati ujutro smo svi, i djevojke i muški, imali zakazano gađanje bojevom municijom!! 🤯
Prvo bojevo gađanje smo imali nakon drugog razreda gimnazije. Ono je održano na poligonu za predvojničku obuku na Kiseljaku. Drugo i završno bojevo gađanje je zakazano u Kaloševiću, odmah ujutro nakon naše maturske večeri. Bila je to posljednja provjera stečenih vještina iz predmeta Odbrana i zaštita, kod profesora Mugdima Kadića Mume.
U Jugoslaviji je na snazi bila doktrina odbrane zemlje ‘Svi smo armija’. Ova doktrina se u praksi vježbala i akcijama pod nazivom ‘Ništa nas ne smije iznenaditi’. Znači naveče svečane haljine, kravate i vino a ujutro pucanje iz pušaka bojevom municijom.
Poznato je da umornom ženskom i muškom mladom organizmu ujutro najviše godi kundak na ramenu i povratni trzaj puške M-48.