TESANJ.NET stranica grada
Velika većina ljudi ne osjeća odgovornost za svoje postupke.
Virginia Woolf
Slobodna volja je izniman dar ali nije besplatan poklon. Cijena slobodne volje je odgovornost. Kao što slobodna volja nema ograničenja u okviru ljudskog dizajna i pogleda od 3600, tako je i odgovornost direktno vezana za tu slobodnu volju. Na ovome svijetu, ljudska stvorenja imaju svoje rađanje, njegovanje, rast i obrazovanje, spoznavanje, djelovanje u različitim prilikama i kontekstu. Jednodimenzionalan pogled na život otkriva samo jednu dimenziju života, a struktuirani pogled na život može voditi višem stepenu razumijevanja. Što je veće razumijevanje života u njegovoj potpunosti veće je razumijevanje slobodne volje i odgovornosti. Svijest o razumijevanju smisla života samoograničava slobodnu volju i samopodiže svijest o odgovornosti.
Prolazeći kroz vrijeme i prostor, ljudi se susreću, upoznaju, sarađuju, razilaze, ponovo susreću i sarađuju, svađaju, bore, ratuju, mire i ponovo sarađuju a onda odlaze, nedostaju, nestaju. Jedna je stvar kada to rade individualno, na nivou osobnih percepcija, izvan zajedničkog djelovanja i izvan zajedničkih pravila. Druga je stvar kada se to radi u krugu porodice (porodica kao posebno važna zajednica ima svoje vrijednosti i svoja pravila unutar članova same porodice). Treća stvar je kada to rade u okviru komšiluka, ulice, zajedničkog stambenog objekta. No posebna je stvar kada to rade unutar zajednice (utemeljene na religijskom prihvatanju, na ekonomskom interesu, na društvenom organizovanju, na solidarnom udruživanju, na stranačko-političkom aktivizmu,…). Slobodna volja i odgovornost svakog pojedinca se tada vezuje za organizacijsku ulogu, usaglašena pravila funkcionisanja, ciljeve i svrhu postojanja. Kada ulazimo u bilo koju zajednicu, organizaciju, mi svoju slobodnu volju podredimo pravilima organizacije a organizacijska uloga, pozicija određuje ovlaštenja i odgovornosti u odnosu na ciljeve koje treba dostići kako bi se svrha postojanja organizacije ispunjavala.
Ono što su slobodna volja i odgovornost na individualnom planu, na organizacijskom planu su ovlaštenje i odgovornost, a tek unutar njih ostaje prostor za univerzalnu ljudsku slobodnu volju i odgovornost. Struktuiranje društvenih odnosa kako bi se davao doprinos izgradnji reda i pravde u međuljudskim odnosima nema bez odgovornosti i svijesti o značaju svrhe postojanja države i njenih stanovnika, vlasti, ustava, zakona, društvene strukture, reda, pravde, sigurnosti, slobode uopće i slobode u individualnom smislu koja je ograničena odgovornošću pred ustavom i zakonima, odnosno pravilima na nivou bilo koje organizacije i zajednice.
Poslije svijesti o odgovornosti za preuzeta ovlaštenja (pravo uticaja), odmah slijedi svijest o individualnim pravima. Time što su ljudska bića članovi neke organizacije oni su uvijek primarno ljudska bića. Nakon toga mogu biti mnogo toga sopstvenim izborom ili sticajem okolnosti. No saradnja je imperativ. Ugaoni kamen je nepristrasnost pri korištenju organizacijskih ovlaštenja. Tu je početak ispravnog odnosa, ali često i početak narušavanja međusobnih odnosa. Jer na početku je slobodna volja, na kraju su posljedice. Svako može objasniti svoje postupke svojim mišljenjem, ali to ne znači da je to istinita. Čovjek nema opravdanja odnositi se prema nekome drugačije samo zbog toga ako se taj s njim ne slaže u mišljenju, ili ako ga ne podrži za neku hijerarhijsku poziciju unutar organizacije, ili ako ovaj ne ispuni neki zahtjev koji prema drugom čovjeku uputi. To razumijevanje polazi od proste činjenice što je individualna sloboda, mišljenje i stav svačije pojedinačno pravo i sopstvena odgovornost. Baš kao što član organizacije ne bi trebao rušiti odnose sa nekim rukovodiocem zbog toga što isti izrekne sankciju zbog nepoštivanja radnog vremena, škarta nastalog zbog nemara ili sličnih stvari. Iz prostog razloga jer se radi o obavezi rukovodioca koja proizilazi iz ovlaštenja i odgovornosti na toj poziciji u organizaciji.
Ali ljudi ne obraćaju dovoljno pažnje na ispravno struktuiranje međusobnih odnosa, radije slijede pristrasnost (sebičnost, strast, kratkoročnu korist) jer je to lakše, iako nije bolje. A svugdje i svaki puta kada je to prisutno, žrtvuje se odgovornost koja ima negativne posljedice na organizaciju, zainteresovane strane i društvo u cjelini. Prije ili kasnije. No ostaje nada, jer je ljudski dizajn sposoban misliti, osjećati, spoznavati, analizirati, razumjevati u vremenu i prostoru, a ne samo kratkoročno i transakcijski. Uz to ljudski dizajn je sposoban spoznati da je ljudska duša ta koja putuje i traje, i da je njeno kultivisanje i smirivanje pojedinačna prioritetna obaveza.
