Hadž

i oglasi ljudima hadž!” –

dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjêstā dalekih…

Qur'an, 27/22

Prije 14 godina sam bio u posjeti Općini Struga, u Makedoniji. Domaćin, općinski načelnik Ramiz Merko me za ručkom ponudio specijalnom kruškovačom, domaćom rakijom. Zahvalim se, i odgovorim: Ramize, ne koristim alkohol, ja sam hadžija. Ramiz nastavi sa čuđenjem, jer u njegovoj percepciji onaj ko ide na hadž – ide kada dobro ostari, a ja sam bio u 50-tim godinama života. Onda mu dodatno pojasnim: Znaš Ramize, alkohol nije zabranjen hadžijama nego muslimanima vjernicima.

U četvrtak, 29. maja ove godine, iz Tešnja (iz „Plave“ džamije) smo ispratili 72 osobe, hadžije i hadžinice. Ljudi iz raznih dijelova svijeta, oni koji žive u blizini Mekke kao i oni iz daleka, odlaze obaviti hadž svake godine. Oni koji su u mogućnosti i vjeruju u Objavu Gospodara svih svjetova, znaju da to prihvataju kao svoju obavezu. Obaveza nastaje onda kada i mogućnost da se hadž obavi. Hadž je objavljen Ibrahimu a.s. (Abrahamu, bibl).

Kao što svaka vjerska obaveza ima svoje značenje, svrhu i korist na obadva svijeta tako je i u slučaju hadža. Čovjek je u prilici da boravi na mjestu (brdo Arefat) gdje su se sastali praotac i pramajka svih ljudi, Adem a.s. i hazreti Hava (Adem i Eva, bibl), da snažno osjeti prolaznost života na Zemlji, da osjeti zajedno život i smrt. Pored svetosti mjesta, sve hadžije su obučene samo u bijele ogrtače (ihrame) i među njima nema nikakve druge razlike. Dominira bijelina bez obzira na boju kože, na jezik govora, na pol, na visinu, na imovinsko stanje. Ne vidi se ni na koji način ko je predsjednik, ministar ili direktor a ko čistač ulice, ko vozi mercedes a ko ide pješke, ko oblači brendiranu odjeću a ko za brendove nije ni čuo.

Računa se samo ono što je u ljudskim srcima. Koliko su zaista bogobojazni, dobronamjerni i nesebični, i hoće li se vratiti kući nakon obavljenog hadža kao bolji ljudi. Kao bolji otac, majka, brat, sestra, sin, kćerka, komšija, kolega, građanin! Svako se nada da je obavljenim hadžom postigao oprost svojih dotadašnjih grijeha učinjenih prema Gospodaru svih svjetova. Za grijehe koje je učinio prema drugim ljudima trebao je tražiti oprost od tih ljudi prije odlaska na hadž, a ako nije onda se oko toga svakako treba potruditi po povratku.

Boravak na Arefatu podsjeća na Dan obračuna, na Sudnji dan, kada će ljudi stajati pred svojim Gospodarom bez ikakve privilegije: nepotizma, mita i korupcije, i bez obespravljenosti. Sve što će im koristiti će biti čistoća njihova srca i dobra djela koja su učinili za života na Zemlji, a sve što će im štetiti je nečistoća njihovih srca i loša djela koja su činili. To je prilika da čovjek vježba osjećaj Sudnjeg dana, i podigne samosvjesnost svrhe svoga postojanja na Zemlji.

U cjelini, hadž je nesumnjiva potvrda monoteizma i prilika onima koji dođu na hadž da hodaju stopama ranijih Božijih poslanika kao i stopama posljednjeg poslanika Muhameda s.a.v.s.

Život na Zemlji je test. Život na Zemlji je privremen. Mi smo putnici.