Pamet nije ono što misliš

Pametni ljudi više nauče od budala,
nego budale od pametnih ljudi.
Immanuel Kant

Kolega me pita za komentar o jednoj situaciji koja nije poželjna, ali se ipak dogodila. Kratko iznesem svoje mišljenje, a on mi kaže:
– Ali osoba B je veoma pametna.
– To ne znam – odgovorim – ali poznajem i osobu B i osobu A.
Pitam ga:
– Kako znaš da je osoba B veoma pametna?
Odgovara mi:
– Pa, on puno zna!

Postoje različita mišljenja o tome koliko je neko inteligentan. Postoji i metoda mjerenja koeficijenta inteligencije. Kao što postoje različita mišljenja o značenju samih pojmova: inteligentan i pametan.

Uobičajeno je mišljenje da inteligentna osoba ima urođenu sposobnost brzog shvatanja, logičkog razmišljanja i rješavanja problema. Inteligencija se povezuje s kapacitetom za analizu, apstraktno mišljenje, prilagodljivost i sposobnost učenja iz novih situacija. S druge strane, pametna osoba primjenjuje znanje i iskustvo u praksi. Ona se povezuje s mudrošću, snalažljivošću i donošenjem praktičnih, promišljenih odluka.

Ni inteligencija ni pamet nisu diploma, titula, funkcija niti skup naučenih činjenica ili memoriziranih definicija. Pametna osoba traga za dubljim smislom – načinom razmišljanja, govora, ponašanja i odnosom prema drugima.

Pametan čovjek ne osjeća potrebu da se drugima dokazuje. On pažljivo sluša (ne samo da čuje), razmišlja i povezuje informacije. Ne živi u „zoni komfora“, ne uzima ništa zdravo za gotovo. Propituje – da bi razumio istinski i ispravno.

Za takvu osobu izazovi nisu prijetnja, već prilika da da sve od sebe, da se prilagodi u okviru etičkih granica, nauči nešto novo i izađe snažniji – bez obzira na vanjski rezultat.

Njene reakcije nisu impulsivne, ne proizlaze iz ljutnje ni iz straha. Ostaje mirna i daje sebi vremena da dobro razmisli. U takvim situacijama daje prednost emocionalnoj inteligenciji – ne samo onoj „mjerljivoj“. Priznaje greške. Nije joj teško reći da je pogriješila, niti osjeća stid zbog toga. Shvata da je svaka greška lekcija za osobni rast i ne dopušta egu da ga blokira.

Takva osoba ne trči u prvi plan, ne traži pažnju. Svjesna je da postaje bolja svakog dana – ako se razvoj i napredak događaju u njoj, a ne zbog priznanja okoline. Zna da je ljubaznost snaga.

Bez empatije, i inteligencija i pamet gube smisao.

Ne moraš biti najglasniji, najvidljiviji, niti na čelnoj poziciji – da bi učio, prilagođavao se i olakšavao zajednički put drugima.