NOVA KNJIGA O PJESNIŠTVU AMIRA BRKE

Bogomir Đukić: »Odsjaji i čežnje nebeskog nomada:
neobični i odveć raskošni poetski svjetovi Amira Brke«

_____________________________________________________________________________

U izdanju kuće Akademac iz Banjaluke, prošle godine je objavljena još jedna, jedanaesta po redu knjiga o pjesništvu Amira Brke. Njen autor je književnik i filozof Bogomir Đukić, naslov joj je Odsjaji i čežnje Nebeskog nomada, a podnaslov Neobični i odveć raskošni poetski svjetovi Amira Brke. Ova obimna knjiga (340 str.) strukturirana je u šest poglavlja: Ka pjevanju i mišljenju Amira Brke; Evolucija i faze, te priroda i karakter Brkinog pjevanja; Versi u vrtlogu ruina što se podupiru; Poetski uvidi i gonetanja s vertikala nebeskog nomada; Kroz odsjaje i čežnje snova poetskog mizantropa; U fokusu dijalektike tmine i posmrtnih pjesama.

Autor na samom početku izriče konstatacije o vrijednosti Brkinog pjesničkog stvaralaštva:

“Amir Brka je kao rijetko koji savremeni pjesnik na ovim oskudnim i civilizacijski neobičnim, čudnopostojećim prostorima, veliki posvećenik poezije i pjesništva u cjelini, i to u njegovom onom najboljem, a jednostavnom, te i u unikatnom izdanju, što je, uz izuzetan stvaralački dar i poetičku, tehničko-stilsku tananu promišljenost, uspio pronaći vlastiti književni govor i briljantno poetsko pismo, kojim se uzdigao i do samih vrhova ne samo domaćeg već i evropskog i svjetskog pjesništva. Izrastao u specifičnom usorsko-tešanjskom ambijentu i duhovnom lokalitetu (…), on se uzdigao i do najviših, raskošnih pjesničkih prostranstava, izgradivši sasvim prepoznatljiv i jedinstven poetsko-književni svijet lokalne nijanse i arome, ali sa univerzalnim, čovječansko-kosmičkim i sveistorijskim dosezima i ishodištima.”

A na kraju, nakon pomnih i iscrpnih analiza Brkinog pjesničkog opusa, Đukić zaključuje:

“Nema sumnje, Amir Brka je svojim stvaralaštvom u cjelini, a napose pjesništvom i pjevajućim mišljenjem jedinstvenih versa i plemenitih misli, osjećanja i poruka, opjesmljujući savremeno doba i vlastite, jednokratno date trenutke vremena i bivstvovanja, uveliko proširio i produbio, te i obogatio svoju nacionalnu i regionalnu, ali i samu evropsku i svjetsku književnost i kulturu na ovom unikatnom kutku i u njegovom podneblju. On je dosad nezapamćenom, kreativnom jezičkom igrom riječi, znakova, značenja i njihovih simbola, metafora i šifri, umrežavajući ih i uvodeći u svoj poetski univerzum izvjesnu zagonetnu, kreativno-poetsku igru mistike odsjaja, sumnje u smisao, ironiju, cinizam i grotesku ovog najgoreg od svih dosadašnjih nama poznatih svjetova, da bi u svom tajnom versu/bitku sačuvao jedinstvene odsjaje i čežnje, te same trine i krhotine nadanja u nerazorivi smisao postojanja u isuviše taštom i ispražnjenom svijetu života.”

Bogomir Đukić

Momčilo Spasojević u svojoj recenziji uočava kako je “Đukić je bio svjestan činjenice da opsežno i raskošno pjesničko djelo Amira Brke, kao i svih drugih srodnih znamenitih poeta, nije mogućno do kraja i u cjelini spoznati, jer ma koliko pristupa i perspektiva o njemu ima i uopšte može biti, ipak će se uvijek iznova javljati druge i nove, koje ranija razumijevanja nisu mogla imati i uspjela obuhvatiti njihovom spoznajom. (…) Pored toga, Đukić ističe činjenicu da je Amir Brka široko i temeljno obrazovan, da dobro poznaje savremeno domaće i svjetsko pjesništvo, a u njegovom kontekstu, dakako, i poetičko-estetičke ideje i stavove, koje spretno i majstorski koristi u čudesnom građenju vlastitih versa, soneta, pjesama i poema, te da u tom smislu spada među najtalentovanije i visoko filosofski obrazovane savremene pjesnike, jer bez dobrog poznavanja poetičke, estetičke i filosofske savremenosti ne može se ni izrasti i do najvišeg savremenog umjetničkog formata.” Spasojević na kraju ističe da je “Bogomir Đukić knjigom ‘Odsjaji i čežnje nebeskog nomada’ dao izvanrednu studiju pjesničkog stvaralaštva Amira Brke.”

Bogomir Đukić rođen je 1943. godine u Markovcu kod Velike Plane (Srbija). Opštu književnost sa teorijom književnosti diplomirao je 1967. na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1977, a doktorirao 1988. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu tezom “Genetički strukturalizam Lisjena Goldmana”. Radio je u gimnaziji u Tesliću (gdje i živi), a od 1996. predavao je na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. U poeziji i prozi spaja refleksivni i lirski glas, sa naglaskom na doživljaj fenomena postojanja, ljubavi, zavičaja. U naučnoj oblasti bavi se tumačenjem estetike, filozofije umjetnosti, helenske retorike i estetike, srpske filozofske literature, savremene srpske književnosti i umjetnosti, te modernih kritičkih metodologija. Posebno ispituje fenomen umjetničke kritike, njenu strukturu i naučne osnove njenog funkcionisanja. Dobitnik je Prosvetine nagrade za knjigu godine (1999) i nagrade Paunovo pero.