TESANJ.NET stranica grada
“Bosna nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati –
već raširenim nepoznavanjem mržnje.
Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog rata je:
drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra.“
Abdulah Sidran
Milorad Dodik, predsjednik manjeg dijela BiH i SNSD-a, nakon negiranja genocida nad Bošnjacima, negiranja države Bosne i Hercegovine, negiranja svega što misli da mu je politički profitabilno odlučio je negirati Bošnjacima pravo na bosanski jezik. Poručio je Milorad Dodik: Bošnjaci imaju pravo na svoj jezik, ali ne bosanski nego bošnjački!
Možda će neko kazati da ne treba obraćati pažnju na to šta govori Milorad Dodik, i ja se slažem da ne treba previše obraćati pažnju na to, ali u isto vrijeme se ne može ni ignorisati jer se radi o aktuelnom predsjedniku jednog od dva bh entiteta, i ma kakav bio, još uvijek veoma utjecajnom bh političaru. Priče o sukobu Milorada Dodika sa aktuelnim rukovodstvo Republike Srbije su priče za malu djecu. Milorad Dodik je uspješan i vjeran egzekutor velikosrpskog projekta na račun BiH u novim okolnostima. On na tom putu ne bira sredstva i pravi kratku pauzu samo onda kada Srbija dobije upozorenje „velikih“ zbog njegovih pretjerivanja. Sada je uzeo sebi za pravo da kaže kakav jezik Bošnjaci mogu imati. Eto, dragi Bošnjaci, možete imati ono što vam Milorad Dodik dadne a ne ono što svakom narodu na svijetu po sopstvenom izboru, nasljeđu i kulturi pripada. A zbog čega to uopće govori danas Milorad Dodik? Zbog čega kada mu je, kako on to kaže, Bosna i Hercegovina mrska, a ništa manje ni bosanki jezik? O kojim novim okolnostima se radi?
Prvo je Srbija pokušala izmišljenim optužnicama protiv Agima Čeku, Ilije Jurišića, Ejupa Ganića, Tihomira Purde, Jovana Divjaka,…a putem Interpol potjernica revidirati odgovornost za zločine počinjene 90-tih godina. Ispostavilo se da za optužbe nije bilo dokaza, ali je Ilija Jurišić ležao u zatvoru tri godine dok je konačno odlukom Vrhovnog suda Srbije oslobođen jer nije bilo valjanih dokaza, Ejup Ganić je ležao četiri mjeseca u Londonu, Jovan Divjak u Austriji,..Haški tribunal, Interpol i sud u Londonu su o Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu iznijeli potpuno jasan stav. Kada je pušten Ganić niko u Srbiji nije odgovarao za lažne dokaze, niti za lažne video snimke iz Dobrovoljačke ulice, niti za međunarodnu štetu koja je nanesena Srbiji. Kada je pušten Jurišić, niko nije odgovarao što je sudio po fabrikovanim dokazima niti se iko pitao ko te dokaze proizvodi i ko izdaje potjernice na osnovu lažnih dokaza. Kada je pušten Tihomir Purda niko ne postavlja pitanja kako to da su priznanja dobijena pod torturom uzimana kao valjan dokaz! Još manje da se neko pita kako to da su u Srbiji ratni zarobljenici preživljavali torture po logorima! Čak se zvanično ne priznaje ni postojanje logora. Kada je pušten general Divjak, niko više nije postavljao ta pitanja! Kao da se ništa nije dogodilo. Radi se o politici koja se vodila iz Srbije i koja je sama sebi stalno odgovarala na pitanje – zašto su ratovi izgubljeni, a nikako nije postavila pitanje zašto ih je Srbija uopće počela. Niko u Srbiji nije odgovarao za ovakve brutalne državne akcije što ukazuje da se radi o državnom velikosrpskom projektu – realizaciji Memoranduma 2. Skinuti odgovornost sa Srbije za ratove na Balkanu, relativizirati krivnju. Kako to nije uspjelo, primijenjena je nova taktika. Srbija je prihvatila gubitak Kosova, međunarodna zajednica je zauzvrat Srbiju oslobodila krivnje za sudjelovanjem u agresiji nad BiH, a odgovornost za rat i ratne zločine u BiH prenesen je na unutrašnji teren BiH. Sada potjeru za braniteljima BiH ne izvršava Srbija, nego Milorad Dodik sa funkcionerima iz Srpske u državnim institucijama BiH, a uz podršku Srbije iz sjene.
Stvari su toliko očigledne da je jedino nejasno sljepilo probosanskih političara – državnika!? Zašto šute, zbog čega taktiziraju, čemu li se nadaju? Hapšenje Šemsudina Mehmedovića bez naloga tužišlaštva, pred naručenim kamerama, samo je nastavak realizacije projekta poniženja branitelja BiH. To je samo još jedna karika u nizu koja se, hvala Bogu, pokazala dovoljno jakom da stvari izađu na površinu. Ali takvih slučajeva ima još mnogo i ne izađu pred oči javnosti. Na udaru su branitelji iz Bihaća, Goražda, Mostara, Tuzle… Atif Krkalić je osuđen na godinu dana za navodni ratni zločin, presuđeno je bez ijednog dokaza. Samo na temelju izjava onih koji su prijavu podnijeli i to 18 godina nakon što se događaj navodno dogodio. Prekoračenje ovlaštenja, šamaranje, … RATNI ZLOČIN … NEVJEROVATNO ali se događa.
A svih ovih 20 godina nijedan istražitelj SIPE ili neke druge agencije nije boravio NI JEDAN DAN u Tešnju da uzme izjave o tome kako je na naselje Tešanjka, u poslijepodnevnim satima 8. oktobra 1995. godine, bačeno nekoliko bombi iz aviona Vojske Republike Srpske (VRS) koji je dolazio iz pravca Banje Luke. Poginulo je devet osoba, od kojih je najmlađa imala sedam, a najstarija 68 godina, dok je oko 50 civila teže ili lakše ranjeno.
Prije avionskog napada, Azra Skula je izašla da prošeta sa dvoje djece. U vrijeme eksplozije zadesila se u dvorištu kod komšija.
„Kad je to ispalilo, nisam odmah bila svjesna šta se dešava. Gledala sam, ali nisam vidjela – od dima, zemlje, svega onoga, ništa nisam vidjela. Počela sam da pužem, skontala sam da imam djecu tu, sa sobom. Propuzala sam pored svog sina, što je poginuo. Prošla sam kod njega i došla sam do komšinke da tražim pomoć, da mi pomogne, od ranjavanja se nisam mogla okrenuti, da vidim gdje mi je kćerka. Kod nje su vrata bila zablindirana, kako se od detonacije pomjerilo, nije mogla otvoriti vrata. Neko me u tom momentu pokupio u auto, odveli su me u bolnicu. Zadržana sam tamo, tako da nisam znala šta se dešava s mojom djecom. Kasnije, možda nakon četiri-pet dana, čula sam da mi je sin poginuo. Kćerka je bila u istoj bolnici, samo na drugoj strani. Bile smo u Zenici, imale smo operacije glave, obadvije. Ona 80 posto, ja 80 posto invalidi“, priča Skula. Žiot su izgubili:
Jasmina Hrvić, Jasmina Zaimović, Sabira Bekrić, Lejla Ćostović, Harisa Skula, Nihada Čabrić, Feada Makarević, Zejno Babajić, Ibro Selajdžić.
Kantonalno tužilaštvo u Zenici vodilo je istražni postupak. Početkom 2007. godine shodno propisanoj proceduri predmet je dostavljen Tužilaštvu BiH na ocjenu. Nakon pregleda u državnom Tužilaštvu ocijenjeno je da se radi o osjetljivom predmetu koji treba biti procesuiran pred entitetskim odnosno kantonalnim pravosuđem. Predmet je 2008. godine vraćen na daljnje postupanje Kantonalnom sudu u Zenici. Tužilaštvo u Zenici, međutim, nije se složilo sa ovakvom ocjenom predmeta i ponovno ga je vratilo u državno Tužilaštvo, izjavio je prošle godine zamjenik glavnog kantonalnog tužioca Redžo Delić.
Skoro četiri godine kasnije u Tužilaštvu BiH ponovo su odlučili da se ovaj predmet vrati u Kantonalno tužilaštvo u Zenici, izjavio je 24.06.2012. godine portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić:
„Predmet koji se odnosi na avio bombardovanje mjesta Tešanjka Tužiteljstvo BiH će u narednom periodu uputiti mjesno nadležnom tužiteljstvu, Kantonalnom tužiteljstvu u Zenici, koje će poduzimati istražne radnje i dalje raditi na ovom predmetu“.
Ovih dana je proteklo i dvadeset godina od pogibije naših 5 sugrađana koje su srpski zločinci 3.8.1993 godine ubili raketom zemlja-zemlja.
Elvir (Ejuba) Hotić – rođen 1973, Ibrahim (Ejuba) Hotić – rođen 1975, Senad (Saliha) Brka – rođen 1976,
Hamzalija (Izudina) Kovačević – rođen 1975, Samir (Seada)Demirović-Rođen 1977.
Djeca, igrali su fudbal, a onda im je život oduzet. Zločinci nisu mogli ući u Tešanj, kako reče njihov pokojni general Slavko Lisica: „Nisam više mogao mobilisati ljudstvo na Tešanj. Niko nije htio na ovo ratište jer je previše ljudi ginulo u borbama prema Tešnju.“ Zato su mogli avionom, granatama „zemlja-zemlja“ i ostalom dalekometnom artiljerijom. Da ne navodimo poginule žetalice u Šijama, Kraševo, O. Planjama… Da ne pišem o svojoj komšinci Azri Alić koju je PAT gađao sa Jasikove ravni dok je pila kahvu pred kućom! Odakle im avioni i rakete zemlja-zemlja? To više i ne pitamo. Srbija je amnestirana, sada treba amnestirati i vojsku RS-e.
Stoga je bilo vremena za Atifa Krkalića i navodni šamar, ima se vremena više od osam mjeseci istraživati navodno prekoračenje ovlaštenja, neuslovne prostorije, pljuvanje od strane Šemsudina Mehmedovića i drugih ali se nema vremena za ubijenu djecu branitelja BiH. Ali pogubno je što sada to rade kroz institucije države BiH! Pa gdje su tamo probosanski službenici, funkcioneri? Ima li onih kojim je stalo do istine? Šta oni rade i čemu li se nadaju? Ako bh političari kalkulišu zbog svojih funkcija, samoljublja i zabluda, pitam se šta svi drugi kalkulišu? Kada odsluže, a svi ćemo svoje odslužiti, ostaće samo pitanje: je li bilo časno, ili je bilo sramno!?
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj
