Sadaka

“Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže”!

Ali Imran, 92.

Uvijek je bilo i danas ima ljudi koji su u stanju potrebe, odnosno očekuju pomoć drugih ljudi. Neki od njih pomoć otvoreno traže, jedni bez bilo kakvog sustezanja a drugi to čine s velikom neugodom. Ima i onih koji pomoć uopće ne traže a u takvom su stanju da im je pomoć veoma potrebna. Teško je govoriti zbog čega je neko u takvom stanju, kakve okolnosti su ga tamo dovele, i može li drugačijim sopstvenim pristupom to stanje promijeniti. Gledajući sa strane stvari mogu izgledati svakako. Čini se da ima onih koji ne vole raditi, ali isto tako čini se da ima onih koji hoće raditi ali ne mogu doći do prave prilike. Oko nemoćnih i bolesnih nema dileme kada je pomoć potrebna.

Slušao sam različite komentare o ljudima u nevolji, posebno onim koji pomoć svakodnevno traže i koje najčešće nazivaju prosjacima. Neki kažu: pusti ga, ima auto bolje nego ti, ili kupuje drugu kuću, i slične komentare. Šta je istina ne znam, i svako treba odlučiti za sebe kako će postupiti u sličnoj situaciji. Ako može pomoći onom ko pomoć traži a istog ne poznaje – ne bi trebalo pomoć odbiti. Ako može provjeriti o čemu se radi, bolje je. Ne treba ljude poticati milostinjom na nerad, i na pogrešan način života. Ali, ne treba ljude ostaviti u nevolji ako su zaista u takvom stanju a neko im može pomoći.

S druge strane, ljudi ne mogu znati zbog čega neko čini dobro djelo, zbog čega daje milostinju, zbog čega osmjeh uputi drugoj osobi, zbog čega ukloni s puta kamen ili plastičnu bocu, počisti smeće. Ljudi ne mogu znati zbog čega neko sudjeluje u izgradnji puta, nekog društvenog objekta, džamije ili crkve. Pratio sam, u izgradnji vodovoda ljudi lakše i u većem obimu uzimaju učešće jer će česma s vodom poteći i u njihovoj kući, u njihovom dvorištu. To ukazuje da ljudi uglavnom gledaju prvo sebe pa onda nas.

Pitam se je li osmijeh milostinja ili dobročinstvo? Treba li čovjeku tuđi osmjeh? Ako je u stanju potrebe, dakle i osmjeh bi mogao biti milostinja. Ali za sadaku znam da je i dobročinstvo, i milostinja, i potvrda iskrene vjere jer sadaka jeste potvrda vjerovanja kroz činjenje dobrih djela. Oni koji vjeruju i čine dobra djela trebalo bi da čine dobra djela kao potvrdu svog vjerovanja a ne zbog toga što očekuju zahvalnost od ljudi, ili da to čini jer će drugi pričati o njegovom dobročinstvu. Kako god, za društvene odnose je važno da ima što više onih koji mogu i čine dobra djela bez obzira na motive.

Narediti dobro i odvratiti od zla je sadaka, propustiti pješaka u saobraćaju je sadaka, propustiti nekog ko želi da se uključi u saobraćaj je sadaka. Osmjeh službenika u administraciji prema građanima, uposlenim u zdravstvenim ustanovama prema pacijentima, osmijeh prema kolegama. Ipak, nije sve u materijalnoj pomoći. Mnogo je toga u odnosima među ljudima nematerijalnog. Jer ljudi će vas gledati drugačije ako imate puno imetka i moći (vlasti) ali ih nećete time osvojiti. Osvojićete ih svojim osmjehom i lijepim ponašanjem.