KUTAK U KOGA SE RADO DOLAZI
Doći u Tešanj a propustiti posjetiti Slastičarnu „HD“ i ne kušati njene slastice je prosto nemoguće
Porodica Dizdarević je jedna od onih starih tešanjskih starosjedilačkih porodica čiji su se preci davno nastanili ispod stare tešanjske utvrde, i tu ostali do dana današnjih uz druge koji su ovaj grad , takođe, odredili za svoje mjesto življenja.
Tešnjake pri pomeni prezimena Dizdarević najprije asocijacija usmjeri ka Ademu Dizdareviću, slastičaru, koji je ovaj posao otpočeo prije tačno 80 godina, a njegovi sljedbenici: sin Hajrudin i unuk Haris nastavili do ovih dana. Adema već odavno nema, prije godinu ipo dana na onaj bolji svijet preselio se i njegov sin Hajrudin, ali sadašnji vlasnik unuk Haris živo se sjeća djedove priče i teškoća kroz koje je on prolazio stvarajući od današnje Slastičarnice „ HD“ kultno mjesto za lijep provod, odmor i razonodu uz prepoznatljive specijalitete kakvi su baklave, hurmašice, jabukovače, te limunada i sladoled koji se ovdje izrađuje na poseban način. Uz sve to posjetioce je uvijek privlačio prepoznatljivi miris tucane Ademove kahve, okus boze i limunade vraćajući ih uvijek i ponovo na to mjesto na Gornjoj tešanjskoj čaršiji.
U Slastičarnu „ HD“ se uvijek dolazilo, sam ili u društvu. Doći u Tešanj a ne odsjesti i kušati specijalitete „HD“ slastičarnice, gotovo da je nezamislivo. Najveći BH umovi, sportisti, kulturni i javni radnici dolazili su tu. Koga sve Tešnjaci nisu sretali u tom prostoru! I sam sam mnoge znamenite ljude tu viđao:B ranka Ćopića, naprimjer, Aliju Isakovića, Oliveru Katarinu, Vlastu Knezović, Aliju izetbegovića, Ćamila Sijarića, Adila Zulfikarpašića, akademike Filipovića i Sidrana, glumce Rejhana Demirdžića , Adema Čejvana, Predraga Ejdusa, Uroša Kravljaču, košarkaša Krešu Ćosića, pisca Maka Dizdara i mnoge, mnoge druge poznate likove. Događaji o susretu sa tim ljudima se i danas pamte i prepričavaju, ali i ovi ljudi su zahvaljujući utiscima iz Slastičarne „HD“ nosili lijepu priču o Tešnju i Tešanj u srcu.
Mnogih od pomenutih danas nema među živima, ali kod Harisa danas navraćaju novi gosti. A Haris s ponosom čuva tradiciju dobrog slastičara baš kao što su to svojevremeno radili djed Adem, njegovi sinovi Zijo, Izo, Sejo, Hajro i kćerka Zlata. I danas ćete u Slastičarnici „HD“ naći se u situaciji da tražite mjesto, ali ljubazno osoblje učinit će sve da nađe modus da budete lijepo usluženi i zadovoljni. Baklavu, hurmašicu, bozu ili salep mlađe generacije rjeđe traže ali to je i razumljivo jer asortiman slastičarne je bogat i raznovrstan. Vlasnik se u posljednje vrijeme specijalizirao za izradu čuvenih Harisovih svadbenih torti za veći broj ljudi, a tu je i dostava kolača u tešanjske radne kolektive, institucije pa čak i u slastičarne iz okolnih mjesta. Haris namjerava uvoditi i nove slastice a sve u cilju da se gost osjeća lijepo. U tom opredjeljenju i nakani pri ruci su mu i majka Nera, supruga Erna te stariji brat Adem,koji je završio zanat slastičara i prehrambeni fakultet, ali koji dugi niz godina živi i radi u Sarajevu ali kad god to može pomaže bratu.
Slastičarna“ HD“ je i mjesto okupljanja mladih jer im ona pruža mogućnost da tu isčitavaju najnovije modne časopise uz dobru muziku i TV program, a sa polica mogu uzeti i pročitati ponešto iz knjiga tešanjskih pisaca, koje oni po izlasku iz štampe daruju ovoj slastičarni.
Neko jednom je zapisao „ kako je Tešanj grad koji ima dušu“, a duša je nešto što je teško definisati. Ali, svi pri pomeni duše pomisle na nešto lijepo, nešto što pripada samo rijetkim ljudima i gradovima. Dušom Tešnja može se svakako prozvati i objekat Slastičarne „HD“.
Zbog druželjubivih Tešnjaka, zbog slastičarne o kojoj smo pisali, Tešanj treba cijeniti, voljeti… U Tešanj treba i doći. Dolaziti… A kad se u ovo mjesto metuzalemske starosti već dođe treba obavezno posjetiti i Slastičarnu „HD“ i uživati osluškujući što se oko tebe zbiva kako bi poslije s pravom mogao reći kako si bio/bila u Tešnju gdje ljudi znaju i vole da rade, ali uživaju.
Ramiz Brkić
Fotografija: I sam sam u ovaj lijepi ugostiteljski objekat dovodio znane i neznane goste.