TESANJ.NET stranica grada
Tešanj je već dugo vremena na dobrom glasu nekada zbog ekonomskih uspjeha, nekada zbog političkih, kulturnih ili pak nekih drugih rezultata . S vremena na vrijeme nađe se uvijek organizacija i pojedinaca koji urade vrhunska djela jednaka podvigu,a onda se stvari odvijaju po onoj narodnoj „ Dobar glas daleko se čuje“. Trend „ Tešnja na dobrom glasu“ kroz vrijeme je oscilirao, ovisno o dobrim pričama koje su se dešavale i kojih je manje -više uvijek bilo. Svjedoci smo da se danas u Tešnju dešava mnogo dobrih stvari, kojima se odavde emituju pozitivne energije na cjelokupan bosanskohercegovački prostor, a Tešanj se ponovo vraća u sami vrh domaće a pomalo i strane javnosti. Za ovaj kontekst mogli bismo izdvojiti mnogo primjera, i trebalo bi prostora mnogo više od novinskog članka, ali radi ilustracije evo nekoliko primjera. Tešanj je prva Općina u Federaciji Bosne i Hercegovine koja je emitent municipalnih obveznica, u iznosu od 500.000 KM, dobivena sredstva od prodaje će se uložiti u uređenje poslovne zone Glinište u Jelahu. Ideja i projekat sa tešanjskim obveznicama naišao je na plodno tlo kod ulagača i pet dana prije isteka roka za prodaju sve obveznice su bile raprodate. Dakle, za kratko vrijeme se pokazalo da je ideja koja je pokrenuta iz Općine dobra i kao takva privlačna ulagačima. Ideja sa emisijom obveznica po svom karakteru je inovativna, ali i reformistička, i kao takva može poslužiti i drugim gradovima u BIH kao model za prevazilaženje recesijskog stanja, kao način dolaženja do ulaganja, ali i novih radnih mjesta. Projekat s obveznicama je prepoznat u okruženju i nadat se da će mnogi krenuti tešanjskim stazama, koje ukazuju na to kako sami sebi možemo pomoći, a ne kriti se iza globalnog stanja zvanog recesija. Svaka čast,nema se šta drugo reći do osim uputiti čestitke Načelniku i njegovim saradnicima.
Primjer drugi, pozitivne trendove u Tešnju percepciraju i međunarodne organizacije, koje predstavljaju evropsku uniju. Tako je nedavno na raspisani konkurs UNDP-a Sarajevo, svoju aplikaciju podnijela i Općina Tešanj. Na javnom pozivu od ukupno prijavljenih 42 općine, nakon bodovanja Tešanj se našao među 15 odabranih. Rezultat toga će biti da će NVO u Tešnju biti u prilici da dobije podršku kroz projekte na javni poziv negdje do ukupno 200.000,00 KM.
Sada kod UNDP-a, ranije kod MDGF-a prolaznost Općine daje nam zapravo da zaključimo da je Općina Tešanj, položila test za povlačenje sredstava iz IPA-ih fondova, odnosno da je način rada i organizacije u općini dostigao evropski nivo kada je riječ o zahtjevima koji dolaze iz vana, a koji nisu nimalo jednostavni. Vidljivo je da općinska administracije i u unutrašnjem saobraćaju pokazuje i dokazuje znake vitalnosti, inovativnosti, kreativnosti i u vremenu kad su druge administracije u Bosni i Hercegovini pa i šire izgubile bitku ili su se predale pred recesijom.
Zato svima njima tešanjska administracija može poslužiti kao paradigma, kako nije sve izgubljeno, odnosno kako imamo vlastitih potencijala koji nisu iskorišteni,a koji mogu biti motorna snaga za razvoj društva, kako se može kad se hoće, i kako vrijedi raditi, i da se trud na kraju isplati.
Pored općinske administracije brojni su drugi primjeri tešanjske uspješnosti. Tešanj je u ovom trenutku postao prepoznatljiv i po izgradnji biblioteke. U vrijeme dok drugi djeluju dezorjentirano i dok se gube u kordinatama vremana i prostora, u Tešnju se ulaže u izgradnju savremene/moderne biblioteke koja svojim sadržajima treba da dodatno kultivira građane, koja treba da postane lokalni informacioni centar, i koja će postati pokretač društvenih promjena. Time se Tešanj ponaša kao izolovani bosansko hercegovački primjer nalik više nekom kultiviranom gradu evropske unije, jer u bosanskohercegovačkim prostorima to pripada rublici „Vjerovali ili ne“.
U Tešnju se visoko odmaklo i kada je riječ o privredi. Sjeme koje je posijano u prošlom vijeku formiranjem društvenih preduzeća „Pobjeda“ , „Unico“, „Enker“ ,„Fad“, „Napredak“ ali i mnoštvo privatnih poduzetništva, „Obrta“ pogodovali su da se stvore pretpostavke da je Tešanj, danas, jedan od najjačih, ako ne i najači privredni bazen u Bosni i Hercegovini. Teško je sve što znači tešanjsko privredno čudo obuhvatiti sa malo riječi, ili kada bi svaka firma bila jedna karika od lanca, lanac koji bi se sastavio mogao bi opasati tešanjsku gradinu, toliko je hvala Bogu izniklo ogromnih i onih manjih firmi u poslijeratnom periodu.T akva heterogena poduzetnička ponuda ne može se sresti nigdje drugo kao u Tešnju tu se nalaze između ostalih firma HIFA koja je postala internacionalna kompanija i najjači uvoznik naftnih derivata za Bosnu i Hercegovinu. AS Jelah za kratko vrijeme je postao lider u prehrambenoj industriji u Bosni i Hercegovini bez premca.Tu se nalazi i MANN HUMMEL internacionalna kompanija za proizvodnju uljnih filtera. FAD Jelah firma iz autoindustrije za proizvodnju diskova za auto…
Priča o svekolikom tešanjskom čudu mogla bi se odslikati kroz NHO “OSLONAC“koji je vlastitim sredstvma od članarina, donacijama privrednika dakle, sredstvima prikupljenim mahom kroz dobrovoljne priloge sagradila 17 kuća za najugroženije porodice. Organizacija nastavlja i dalje s radom.Toliki broj sagrađenih kuća vlastitim sredstvima u Bosni i Hercegovini pa i šire nije uspjela sagraditi možda nijedna općina kad se izuzmu sredstva viših nivoa vlasti. Pozitivna recepcija Tešnja u BIH do sada nije bila sporna, međutim, tu se stvar ne završava. O Tešnju se počinje govoriti i pisati i izvan bosanskohercegovačkih granica, što nam govori nekoliko stvari, a prije svega da se naš glas sve dalje i dalje širi i čuje. Tako je nedavno jedno od najvećih novinarskih pera sa prostora bivše ex Jugoslavije, Goran Milić u svojoj Kolumni od 11 aprila pod nazivom „Goran Milić o Sarajevskim predrasudama“ napisao: „Uvijek ću se složiti da je država, makar bila i tako kompleksna kao što je BiH, važan jamac opstanka i budućnosti svojih građana, ali je zanimljivo kako su mnogi krajevi u mojoj novoj zemlji rada i boravka, i ne samo hrvatski, bolje prošli s manje državnog uplitanja, a s više lokalne privatne inicijative nego bastioni državnosti gdje stoluju „subjektivne snage“, tisuće državotvoraca koji znaju bolje od naroda. I u bošnjačkim dijelovima BiH, a i u srpskim, u Tešnju, Gračanici, Laktašima, Srebreniku, Gradačcu, koji su u socijalizmu označeni kao sumnjive oaze privatluka, ljudi su se prihvatili posla ne čekajući da država zaživi… Naravno, financijski gledano, državna nadgradnja u BiH s prosječnom plaćom od 4.800 kuna na mjesec i dalje ima pravo mudrovati nad proizvodnim slojem koji ima 2.400 kuna prosjeka. I zato imam dojam da ih Tešanj, Gračanica, laktaši, Posušje više nerviraju nego što bi im bili spremni odati zasluženo priznanje“.
Ovako zbori o Bosni i Hercegovini i Tešnju jedan od najeminentnijih novinara koji nesumnjivo i gotovo hirurški precizno poznaje prilike kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Naravno da je tema njegovog interesovanja i pisanja bila drugačija od onog što se želi ovim tekstom postići, ali argumentacija koja je navedena jednako je upotrebljiva u oba slučaja. Vidljivo je da i sam Milić pozicionira Tešanj u svom pisanju na prvo mjesto što jeste argument u prilog dijelu spomenutih navoda, posebno kada je riječ o ekonomskim razlozima, i upravo to je potvrda da je recepcija Tešnja i van naših granica veoma dobra, što može biti od koristi cijeloj našoj državi . O komparativnoj prednosti Tešnja nad ostalim bosanskohercegovačkim gradovima mogli bismo kazati još i sljedeće: Tešanj je jedini grad u kome se poklapaju istovremeno među najboljim, ako ne najbolja općinska administracija, privreda, kultura, humanitarni rad i to je nešto što Tešanj, u odnosu na druge gradove i općine čini drugačijim, u Bosni i Hercegovini nema se praktično s kim porediti. Za razliku od drugih koji imaju nešto od spomenutog, dakle, jedan ili više segmenta im je najbolji ili imaju dobru administraciju i ništa više od toga, ili imaju dobru ekonomiju i ništa više od toga, ili imaju razvijenu kulturu i ništa više od toga ili imaju humanitarni rad i ništa više od toga. A Tešanj sam sve to manje- više ima. E zato je Tešanj Tešanj.
A sva ova priča o Tešnju nije da bi se hvalisalo, nije da bi se uzdizalo, nije da bi se prkosilo, ali jeste da bi se vidjelo da postoji u BIH grad paradigma svestranosti i svi koji hoće, žele i mogu da vrše promjene neka dođu u Tešanj da vide kako se to radi. Znajući da je u našem bosanskohercegovačkom mentalitetu izražen inat koji se reflektira kroz izreku “ Kad može on mogu i ja“ ili “ Kad mogu oni što ne bismo i mi“ za oćekivat je da će se radi opšte dobrobiti probuditi naš čuveni inat i podstaći na takmičarski duh u dobru.
Esmir Bašić, prof.
