BANU ili ZAPISI IZ SANDŽAKA 2

U srijedu 08.06.2011. godine u poslijepodnevnim satima zajedno sa prijateljem Sabahudinom Sinanovićem-Hudom krećem za Novi Pazar. Imamo poziv da prisustvujemo 09.06. 2011. osnivanju Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU).
Sa inicijativom sam upoznat skoro dva mjeseca ranije, jer je na čelu inicijativnog odbora Muftija Muamer Zukorlić, a i sam sam bio uključen u pripreme za ovaj događaj.
Kako smo se u Sarajevu zadržali neubičajeno dugo, na Romaniji nas zatiče snijeg, čuj snijeg a juni mjesec, eh planina je planina, a na planini očekuj snijeg, makar bio i juni mjesec.

U jutarnjim satima stižemo u Novi Pazar. Rezervisane sobe nas čekaju u hotelu Atlas, jer mi smo i zvanični gosti Mešihata Islamske zajednice u Srbiji. Da ne bi lutali Novim Pazarom pitamo neke ljude na ulazu u grad, na Paricama, gdje je hotel, pitaju odakle smo, kažem iz Bosne i Hercegovine, kaže mi istetovirani čovjek u šesdesetim:
-„ma vidim da ste iz Bosne, nego odakle?“
– „iz Tešnja“,
– „je li iz Jelaha?“,
– „ da, Jelah, Tešanj, to je to“,
– „znaš li Ediba Skopljaka?“,
– „ma, znam kako ne znam“,
– „hajde da popijemo kafu, ja ću Vas odvesti“.
Kaže da se zove Nusko, bivši je bokser, sada je taksista, a sa Edibom je valjda drugov'o po Zapadnoj Europi, prije rata. Poslije popijene kafe vozi nas pravo pred hotel, častimo ga BH markama, neće, ali mu kažemo da bi nam iskvario da ne uzme. U hotelu taman stižemo na doručak. Doručkujemo skupa sa Mirnesom Kovačom, Muhamedom Velićem i generalnim sekretarom Islamske zajednice u BiH Muhamedom Salkićem. Oko pola jedanaest dolazi po nas Rešad efendija Plojović, poznajemo se od ranije, inače donedavno je bio muftija Beogradsko-Novosadski Islamske zajednice u Srbiji. Svi zajedno u koloni vozila idemo pred Internacionalni univerzitet gdje nas srdačno dočekuje Rektor Mevlud Dudić. Naručujemo kafu, ali dobijamo informaciju da je upravo nestalo struje, isključena struja, kažu nam domaćini, to je uobičajeno, kad god je neki događaj ili skup, scenarij je sličan, ne može režim na drugačiji način da spriječi pa može da zagorča makar na ovakav način. Nema veze, imaju agregati, spremni su domaćini.
Novinarske ekipe se već okupljaju, vidim pristižu poznata lica, Muhamed Filipović, Ferid Muhić, Džemaludin Latić, Šefkija Čekić, Reis ul ulema Mustafa ef. Cerić, Muftija Zukorlić. . .Počinje sjednica osnivačke Skupštine Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Osniva se, kažu, važna inistitucija. Pa iako znam šta to znači, ni sam nisam svjestan događaja kojem prisustvujem, dan, dva poslije nakon bure medijskih izvještaja, slika mi je daleko jasnija.
Nakon toga, slijedi svečanost i voditeljica na svečanosti i press konferenciji obznanjuje javnosti i svim prisutnim gostima u velikoj sali Univerziteta, da ćemo čuti najradnosniju vijest za sav bošnjački narod, ozvaničeno je, osnovana je BOŠNJAČKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI /BANU/.
U sali aplauz, svi su na nogama . . Dvadeset i jedan (21) je osnivač BANU-a.
Za predsjednika je izabran Prof. dr. Ferid Muhić, među osnivačima su i Ejub Ganić i Nedžad Ibrišimović, predsjednik Senata BANU-a je Prof.dr. Mustafa Cerić, generalni sekretar je Muamer Zukorlić.
Medija je prepuno, došli su čak i naši iz Banjaluke sa RTSR-a. Slijedi obraćanje Muamera Zukorlića, Muhameda Filipovića, Ferida Muhića, Reisa dr. Cerića.. .
Posebno mi ostaje upečetaljivo kada Reis ul ulema Cerić poručuje akademiku Ćosiću, “sada kada budete pisali III memorandum SANU-a neće moći pisati prije nego pročitate deklaraciju BANU-a”, u Sali gromoglasan aplauz, oduševljenje, treba ovom narodu malo vratiti i ponosa i dostojanstva, treba vratiti izgubljeno samopouzdanje.

Svima su govori više manji poznati, mediji su bruje o tome cijelo ovo vrijeme, jedni odobravaju, jedni osporavaju, i drugi osporavaju. Ti drugi su Bošnjaci, koji ni sami ne znaju šta osporavaju, ali osporavaju, ni sami ne znaju zašto su protiv, ali su protiv, ni sami ne znaju šta je to što navodno ne treba, ne valja, ali njima to ne treba ne valja. Kaže se u narodu: da nije smiješno bilo bi jadno i žalosno. Lično smatram, vjerovatno kao i svi prisutni na osnivačkoj Skupštini, da je Bošnjački narod konačno odrastao. Ako smo se 1. marta 1992. preporodili u nezavisnoj, suverenoj državi Republici Bosni i Hercegovini, sada smo 09.06. 2011. ovdje u Novom Pazaru, u Sandžaku, postali odrasli i punoljetni i u intelektualnom smislu.

Poslije toga se kratko zadržavamo na Univerzitetu, i odatle idemo na svečani ručak u centru Novog Pazara. Usput zezam Mirnesa Kovača riječima: “šta zna SANU šta je BANU”, “dobra ti je ta”-veli mi Mirnes.
Poslije ručka kratki odmor u hotelu, i nazad za Sarajevo i Tešanj. Društvo nam sada pravi i Mirnes Kovač koji se vraća sa nama u autu. Razmjenjujemo utiske i dolazimo jednoglasno do zaključka da sada slijedi reakcija medija, i možda čak i medijski linč.

P.S. petak i subota, poslije osnivavačke skupštine BANU-a, telefoni mi stalno zvone, gledali prijatelji i naši ljudi medijske izvještaje i dnevnike i vidjeli i mene i Hudu, pitaju za utiske, čestitaju, traže da im objasnim šta je to osnovano, otkud baš ja na osnivanju. Odgovaram kratko, kako to naši susjedi znaju reći: Čudni su putevi Gospodnji.