Urbis Secretis

Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga… – Ivo Andrić

I da, jesu, obećavali su … Nekima su obećali posao, nekima stipendiju, a nekima novac i sve to po principu „daj babi što joj je drago“. Prošla je godina dana, a obećanja za koja su kupili naše glasove nisu ispunjena, sada žalimo što smo uopće izašli na izbore i zaokruživali sva ta imana mesara, poljoprivrednika, kriminalaca, biznismena …, koji po principu svojega znanja kreiraju državu za onoga čovjeka kakvi su i oni sami. A kakvi su?

Ponekada pomislim da je Andrić bio vidovnjak, a ne samo književnik jer vidio je gradove i ljude u kojima će suživot i gotovo realizirano blagostanje ugnjetavati lokalni nasilnici. Ti nasilnici će nositi maske jedne idologije, ponašati se u skladu s najvišim moralnim principima i vrijednostima, te posjedovati sve ono što običan narod ne može da ima, a kada skinu masku za javnost – biti će poput samoga šejtana. Petkom će obavezno ići u džamiju, biti prijatelji sa vjerskim poglavarima, udjeljivati siromašnima u trenucima dok ih neko gleda…, a pritom će u njihovim tvornicama radnici biti zlostavljani – bez ljudskih prava, svjesno će oragnizirati zločinačke poduhvate, spletkariti protiv svojih šefova … Njihov primitivizam i nekultura su svedeni na najniži mogući nivo.

To su bosanski divljački običaji i načini … kaže Andrić – i ponovno istinu zbori. Ponašanja takvih nasilnika mogu biti samo običaji i naičini jednoga ili grupe divljaka koji organizirano rade u cilju da sruše nešto što je prihvaćeno kao opće dobro. Zbog čega to rade?

Sve to što rade je u cilju ličnoga interesa, mada oni sve to rade u ime Boga…, naravno, i u cilju poboljšanja situacije u gradu. Uglavnom su nepismenim sa velikim egom, obrasli u vlastito salo koje su zadobili prežderavajući se na tuđi račun ili su pak maleni, ali okretni poput zmije u nanošenju štete. Naravno, treba ponoviti da oni to rušenje babilonske kule rade u ime Boga, svakako jer misle da su na pravome putu iz razloga što je jedini njihov cilj biti na izbornoj listi ili imati neku lutku na izbornoj listi s kojom će moći upravljati… Shodno tome, opet ćemo morati glasati za mesare, poljoprivrednike, kriminalce, biznismene…, a ne ljude kojima će biti politika primarni cilj.

Trebamo biti sretni što grad Tešanj nije poput takvih andrićevskih gradova u kojima grupa nasilnika iz ličnih interesa ruši sistem, nego grad s načelnikom koji je Tešanj doveo na ljestvicu top 5 gradova u BiH, a koji mogu biti za primjer drugima u oblasti ekonomije, politike prema mladima, privrede, turizma … Osim toga Tešanj ima i zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH, ali i u svim drugim nivoima vlasti koji prvenstveno rade s ciljem poboljšanja, a ne rušenja sistema kako je slučaj u nekim gradovima Ive Andrića.

Grad Tešanj nema nasilnika koji su identični maloumnim drznicima po opisu Andrića, a ukoliko i ima treba da znaju kako će Božijom pravdom nestati!

4.oktobar/listopad 2011. | Sarajevo
Safer Grbić
www.safergrbic.com