Rijetko sam i prije devedesetih proslog stoljeca bio u Zavidovicima, mozda dvaput. Onda sam od pocetka ovog stoljeca tu opcinu i sam grad posjetio na desetine puta.
Nastranu dobri ljudi koje sam tamo upoznao i sve ono sto me tjera da se ovom mjestu vracam, i nastranu to sto smo mi u Antena-radiju sa prostora Zavidovica imali od samih pocetaka pa sve do danasnjih dana veliki broj slusatelja, ali slusatelja koji su nama i nasem radu kao podrska znacili veoma mnogo, jer se nisu libili da u svakom kontakt-programu na bilo koju temu dsikutuju i iznose svoja misljenja, stavove i razmisljanja, sto nije bas svojstveno Tesnju, Jelahu, Usori i Doboju. O ovome, mozda drugom prilikom, a sada o onome sto me kao covijeka koji putuje u Zavidovice i izlazi iz njih uvijek nekako autiralo iz ovovremenih civilizacijskih dostignuca.
Onaj koji putuje za Zavidovice ili se vraca iz njih, po meni, veoma ce se tesko ili nece nikako moci snaci, ako taj kraj ne pozna veoma dobro. Putevi kojima se vozis su tako slabo oznaceni putokazima, a mnogi su i u veoma losem stanju, da ti uvijek treba, a posebno nocu ako imas srece da nekoga sretnes u poslijeponocnim satima, da pitas kuda ici da dodjes do Sarajeva, Tuzle, Zepca, Tesnja, Doboja… Osim neosvjetljenih puteva ta horizontalna i vertikalna signalizacija sa putokazima za ulazak u grad i nalazenje vaznijih institucija kao i za izlazak je, po meni, beli nikakva.
I ako putnika namjernika u tako “sitnim” nocnim satima put automobilom nanese da ide preko Zepca bit ce zabezeknut razlikom ulaska na bilo kom dijelu opcine Zepce, jer se odmah ukazu besprijekorno uocljive table sa putokazima, oznake gdje si, signalizacija na putevima i primjetna briga za njihovo odrzavanje da mu se cini da je usao u sasvim drugu drzavu.
I nije to slucaj samo sa Zavidovicima, jer oni koji putuju mnogo vise i cesce od mene pominju mi i druga mjesta u BiH u kojima je odnos onih koji su zaduzeni za ovu oblast kulture u saobracaju prvo prema svojim gradjanima, drzavi pa i strancima koji nam dolaze izuzetno zaostao i necivilizacijski.
Kada bi se ovom segmentu u Zavidovicima, a i u drugim sredinama koje se prema onima koji ne poznaju puteve kroz njihovo mjesto odnose neprimjereno sa vremenom u kojem zivimo, posvetila veca i odgovornija paznja cini mi se da bi se tamo cesce putovalo i mnogo bolje osjecalo nego je to sada.
(iako nisam ovog ljeta bio u Zavidovicima i ako se nesto poboljsalo od ovoga sto sam zapazio bice mi posebno drago kada budem opet isao za Zavidovice)
Fahrudin Hrvic
Ovako…
nemam nista protiv Gosp. Hrvića niti ga lično poznajem, ali brate mili zna ga “odvaliti”….
Od svih tekstova koji su ovdje objavljeni nisam nasao niti jedan koji kompletan…
Sve se svodi na “JA, JA i opet JA”
Hvala Vama Gosp. Hrvići što to dijelite s nama, ali imam osjećaj da su Vaši tekstovi nedorečeni…ili je možda do mene