STARIJI IMAJU PREDNOST ili KO POSLJEDNJI STIGNE, NJEMU PRIJE ?!

Da li da ovo shvatim kao: STARIJI IMAJU PREDNOST ili KO POSLJEDNJI STIGNE, NJEMU PRIJE ?!

Šta pričati o gotivnim restoranima u našem gradu, uz to novootvorenim ?!
Nakon treninga Prve Pomoći sa četiri prijatelja/ce sam se uputio u jedan od takvih restorana. Ušli smo neprimjećeni, pronašli mjesto i četrdeset minuta trpili nepravdu koja se vrši nad nama.
Ne znam da li je razlog našeg neprimjećivanja to što smo “djeca”, što nismo obučeni za takvu otmjenost ili to što nismo osobe koje će svi odmah prepoznati po funkciji.

Naš slučaj, naravno, nije bio slučaj drugih gostiju koji su se pojavili poslije nas budući da je lokal prethodno bio poluprazan.. Stolovi novih lica su bili odmah počišćeni za razliku od našeg pretrpanog bocama i tanjurima, a njihove gozbene želje su odmah zapisane. Naravno, među svim tim ljudima smo prepoznali nestrpljivu gospođicu/gospođu, elegantno obučenu, prepoznatljivu po svojoj funkciji stomatologa. Poslije nego je moja prijateljica ljubazno prišla konobaru i pokušala ga pitati da li ćemo biti usluženi, on ju je neučtivo prekinuo neprimjernim tonom, koketna gospođica/gospođa je prišla istom i njena narudžba je odmah zapisana. Čak su razmjenili i tople osmijehe.

Nisu nam ostavili previše izbora. Mi smo morali pokazati da također možemo “potegnuti veze” .

Nakon obavljenih par poziva, konobar nam je prišao sa izjavom da za to nije bilo potrebe. Iako poniženi, iznervirani i već užasno gladni, ustrajali smo u odluci da svoj novac potrošimo baš u tom luksuznom restoranu. Kada smo napokon naručili, novopristigla dva gospodina su zauzela svoj stol. Njima su naravno odmah prišli i uslužili ih. Gospoda je svoju narudžbu dobila za dvadeset minuta. Nisu imali zamjerke ako zanemarimo da su morali napomenuti konobara da im očisti nered sa stola. Naravno, i gospođica/gospođa stomatolog je dobila svoju narudžbu.

Napokon, kada je prošlo više od sat vremena i mi smo mogli da jedemo…. ili nismo jer izgleda da je posluga zamislila da jedemo rukama, bez pribora.

Da nema neprimjetne dječurlije poput nas, ovaj restoran bi vjerovatno bio svima po UKUSU jer ipak ambijentu i hrani se ne može pozamjeriti.

Jeli smo u mnogo boljim restoranima te nismo doživjeli nešto slično ovome, a čak i oni skromniji lokali u našem gradu su daleko uslužniji.

Narcis Halilović, 19.11.2011.g.